Kako situacija u Afganistanu postaje kompleksnija i opasnija, sve se glasnije čuju pitanja o zapadnom vojnom angažmanu u toj zemlji. U tim raspravama sve su češće analogije s Vijetnamskim ratom, posebno u odnosu na povećanu američku vojnu nazočnost. Naš analitičar Gary Thomas javlja da postoje određene sličnosti između ova dva rata, ali i neke bitne razlike.
Sukob koji su Sjedinjene Države vodile i izgubile prije četrdeset godina vraća se natrag kao noćna mora za mladog predsjednika, njegove savjetnike, generale i zemlju koju vodi. Vijetnam se sve češće spominje u raspravama o američkom angažmanu u Afganistanu. Čuju se glasovi upozorenja, čak i unutar predsjednikove Demokratske stranke, da Sjedinjene Države riskiraju da budu uvučene u živi pijesak kao u Vijetnamu i da bi Afganistan mogao postati Obamin Vijetnam. Anthony Cordesman analitičar je pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. On kaže da su mu se te usporedbe nametnule tijekom nedavnog posjeta Afganistanu.
"Ono što sam otkrio u Afganistanu su problemi koji nisu samo slični onima u Iraku, već i u Vijetnamu prije mnogo godina...Vodimo rat pola stoljeća kasnije koji smo iz sličnih razloga izgubili prije pola stoljeća," kaže Cordesman.
U ono vrijeme zahtjev za dodatnim borbenim postrojbama nazivao se eskalacija. Danas je to povećanje. A sad, kao i onda, američki vojnici love po teškom terenu neuhvatljivog neprijatelja koji se skriva među stanovništvom ili se sklanja preko granice u susjednoj zemlji. Civilni gubici samo potpiruju nezadovoljstvo. A korupcija prožima vladu u Kabulu kao što je bio slučaj nekoć u onome što je bio Sajgon, glavni grad Južnog Vijetnama.
Umirovljeni dopukovnik američke vojske Larry Wilkerson bio je šef osoblja državnog tajnika Colina Powella tijekom administracije predsjednika Busha. On je također i veteran Vijetnamskog rata. Kaže da video snimci koje mu šalju njegovi prijatelji iz vojske, koji su u Afganistanu, izazivaju kod njega uznemirujuće usporedbe s vlastitim iskustvom u Vijetnamu prije mnogo godina.
Mnogi analitičari smatraju da je najuvjerljivija sličnost s pitanjem utočišta. Kao što su pripadnici Vijetkonga i redovite vojske Sjevernog Vijetnama koristili Laos i Kambodžu kao utočišta, talibani koriste plemenska područja susjednog Pakistana. Predsjednik Nixon naložio je invaziju Kambodže 1970. godine kako bi udario na ta utočišta. Danas Sjedinjene Države koriste bespilotne letjelice protiv talibanskih uporišta u Pakistanu. Međutim, naglašava Charles Kupchan iz Vijeća za vanjsku politiku, politički i sigurnosni razlozi isključuju druge opcije u Pakistanu.
"Iako Sjedinjene Države obavljaju napade bespilotnim letjelicama na pakistanskom teritoriju, nemaju dozvolu da tamo pošalju svoje snage. I u tom smislu, talibani u određenoj mjeri imaju sigurno utočište, mogu se vratiti preko granice u Afganistan, pričiniti štetu i potom se prebaciti natrag preko granice u Pakistan," kaže Kupchan.
Međutim, postoje velike razlike između ova dva sukoba. Afganistan je znatno etnički raznovrsniji s dubokim plemenskim vezama. Deklarirani cilj afganistanskog sukoba jest onemogućiti talibanima i al-Qaidi da imaju bazu iz koje mogu napadati ciljeve na Zapadu. Cilj rata u Vijetnamu bio je da se zaustavi širenje komunizma. Broj američkih vojnika u tad Južnom Vijetnamu popeo se s 184 tisuće na kraju 1965. na 537 tisuća na kraju 1968. godine.
Očekuje se da će do kraja ove godine Sjedinjene Države imati 68 tisuća vojnika u Afganistanu, ali to bi se moglo dodatno povećati, ako general Stanley McChrystal zatraži dodatne snage, a predsjednik Obama to odobri.
Tijekom Vijetnamskog rata Sjedinjene Države su imale obvezatni vojni rok za novake, što je pojačavalo proturatne prosvjede, a danas su američke snage potpuno dobrovoljačkog karaktera. Analitičari vjeruju da je to dosad i sprečavalo neke veće i raširene antiratne prosvjede u zemlji.
I posljednja, vjerojatno najvažnija usporedba: više od 58 tisuća Amerikanaca poginulo je u Vijetnamu, a manje od tisuću, dosad, u Afganistanu.
