Trideset i šest godina nakon izdavanja svog prvog solo albuma, pod naslovom “The Blue Ridge Rangers,” rock legenda i frontman legendarnog sastava Creedence Clearwater Revival John Fogerty upravo se vratio na scenu s novim albumom, ali u društvu dva posebna gosta i niza izvanrednih instrumentalista.
Od 1967. do 1972. godine CCR je u Americi bio najpopularniji rock bend. Godine 1969. nastupio je i na Woodstocku.Kad se sastav raspao, njegov vođa John Fogerty nastavio je dalje sam, započeo solo-karijeru albumom malo neobična, zbunjujuća i varljiva naslova – “The Blue Ridge Rangers.”
Naime, “Rangers” su bili – Fogerty i samo Fogerty.On je pjevao, on je svaki glazbeni instrument svirao, od gitare do bubnjeva.Možda je želio članovima svog bivšeg benda pokazati da može sve bez njih!Na omotu albuma bile su siluete pet muškaraca naspram širokog, otvorenog i praznog krajolika.Svaki s kaubojskim šeširom na glavi – dvojica s gitarama u rukama, jedan s violinom, jedan s kontrabasom, i onaj u sredini, “s glasom.”Svi su oni bili John Fogerty. Omot novog albuma sličan je onome od prije 36 godina; i prvom planu, međutim, potpuno je jasan lik Johna Fogertyja.
Izdan 1973. godine, album “The Blue Ridge Rangers” nosio je old-time country, rock, gospel i folk, pjesme koje je Fogerty oduvijek volio.U CCR-u, Fogerty je često i zvučao kao country-pjevač koji se skriva u rock-bendu.
Barem jednom mjesečno, kaže Fogerty danas, razmišljao bi o nastavku tom albumu, ali trebalo je, eto, proći 36 godina za oživljavanje koncepta.
Nova zbirka pjesama 64-godišnjeg pjevača, skladatelja, gitarista, dobitnika nagrade Grammy i člana Rock-and-Roll Hall of Fame, nosi naziv “The Blue Ridge Rangers Rides Again,” gramatički barem upitni, naročito kad se zna da Fogerty više nije sam, da nije “one-man band,” već se za ovaj projekt okružio nizom vrsnih glazbenika.Među njima - Buddy Biller i Herb Pedersen, gitara; Greg Leisz (Lease), pedal i lap steel gitara, mandolina i dobro; Jason Mowery, violina, mandolina, dobro; Jay Bellerose i Kenny Aronoff, bubnjevi.Sve izuzetno cijenjena imena u roots i Americana glazbi.
Bend je to bučno razigranih roots-rockera; glazba koju zajedno stvaraju radosna je i razdragana (u hitu Genea Simmonsa iz 1964. godine – “Haunted House” – taj duh naročito dolazi do izražaja).No, “Blue Ridge Rangers Rides Again” (Fortunate Son/Verve Forecast) nije rock-and roll-album, već jednostavno dobra zabava i malo tople nostalgije.“Ako baš morate, zovite ga country-albumom,” piše LA Times, “ali ono što album stvarno predstavlja, zvuk je Amerike.I zvuk Fogertyja: pravi instrumenti, pravi talent, ničeg umjetnoga.”
Ili, po pisanju Rolling Stonea: “Svaka pjesama teče kao rijeka osjećaja.Selo i grad, country i blues, gospel i svjetovno... sve se to stapa u jedno, u ono što zovemo autohtona američka glazba.”
Fogerty, i sâm autor lijepog broja nezaboravnih, vječnih hitova, među njima “Proud Mary,” “Bad Moon Rising,” “Born on the Bayou,” “Who’ll Stop the Rain,” “Have You Ever Seen the Rain,” “Travelin’ Band,” okrenuo se, za izbor pjesama na ovom albumu, nekim drugim skladateljima, hitovima iz nekih dalekih prošlih dana, pjesmama za koje sâm kaže da su postale dio njegovog DNK, slušao ih je desetljećima.
Samo je jedna od 12 skladbi albuma njegova - swamp rocker“Change in the Weather,” s albuma “Eye of the Zombie,” iz 1986. godine; ostalima odaje poštu glazbi koja je bila njegova muza.Neke je volio slušati kao tinejdžer, druge su pjesme nekih njegovih suvremenika, a ima i par kojima odaje poštu nekim svojim glazbenim (country) idolima.I to je ona nit koja ih sve zajedno povezuje, sve te pjesme njemu su nešto značile.Fogerty ih sve i izvodi s očitom naklonošću i strasti.Svaka od tih starih pjesama jednako je nova i sviježa koliko nam je i dobro poznata.
Prva na albumu Fogertyjevog je suvremenika, dvije godine mlađeg Johna Prinea, Prineov klasik “Paradise,” iz 1971. godine, njegova sjetna, environmentalistička himna, ovdje u bluegrass stilu.Još jedna Fogertyjevog suvremenika ona je Johna Denvera – lijepa “Back Home Again.”Godine 1974. bila je country hit #1. “Zaslađenu” sada dobro-gitarom, Fogerty je, trideset i pet godina kasnije i dvanaest godina nakon Denverove pogibije, otkriva jednoj novoj generaciji slušatelja.
I jedan folk hit iz 1971. – “Never Ending Song of Love” - dobija na Fogertyjevom novom albumu novi tretman.
Dvije – “I Don’t Care” i “I’ll Be There” – Fogertyjevih glazbenih idola Bucka Owensa i Raya Pricea oduševit će svakog country-čistunca kao i veliki country hit dueta The Kendalls, s kraja 70-ih godina - "Heaven's Just a Sin Away." Country-rock himna “Garden Party,” godine 1972. hit Rickyja Nelsona, koji je poginuo 1985. godine, ima poseban značaj za Fogertyja jer on je Nelsona uveo u članstvo Rock and Roll Hall of Fame, dvije godine kasnije, 1987., a Nelson je bio jedan od prvih koji je u svoj repertoar uvrstio neke od Fogertyjevih skladbi iz njegova ne-Creedence razdoblja.
Fogertyja vokalno prate Don Henley i Timothy Schmit, iz Eaglesa.Toj je trojici dobro poznato značenje onih riječi iz tog Nelsonova hita 1972. godine: “You can’t please everyone/ so you got to please yourself,” i onih na kraju pjesme: "If memories are all I sing/I'd rather drive a truck.”Nelson se, naime, godinu ranije, na pozornici Madison Square Garden, nakon svojih ranijih hitova “Hello Mary Lou” i “She Belongs to Me,” usudio svirati onu Rolling Stonesa - “Country Honk,” country verziju njihova hita “Honky Tonk Women,” i izviždali su ga, jer htjeli su, očekivali su od njega samo ono što mu je donijelo prvotni uspjeh – rock iz pedesetih godina.
Među onima koje je Fogerty slušao kao tinejdžer i jedan je hit Pata Boonea, iz 1961. godine – “Moody River,” i jedan iz repertoara The Everly Brothers - “When Will I Be Loved.”Njome, John Fogerty zatvara album i to u društvu “Bossa,” Brucea Springsteena.Iako se dvojica poznaju i međusobno štuju dugi niz godina, ovo je prvi puta da su dvije glazbene legende udružile svoja dva glasa.