Jedna nova studija o majmunima pokazuje da ovi nama relativno bliski rođaci osjećajno reagiraju na glazbu. Neke vrste glazbe na njih djeluju umirujuće, dok ih druge uznemiravaju. No, majmuni su pokazivali određene reakcije samo na glazbu koja je bila posebno skladana za njih, dok na glazbu koju slušaju ljudi nisu reagirali.
Može li glazba promijeniti vaše emotivno stanje? Mnogi poklonici glazbe rekli bi da da, te bi se složili da vas slušanje djela Samuela Barbera, “Adagio for Strings…” dovodi u sasvim drugačije emotivno stanje od, recimo, Metallice.
Poznato je da se osjećaji ljudi iz kultura širom svijeta različito manifestiraju, ovisno o glazbi koju ti ljudi slušaju. Ali što je s drugim bićima? Charles Snowdon, profesor psihologije na Sveučilištu Wisconsin, nedavno je objavio rezultate jednog eksperimenta kojim je pokušao pronaći taj odgovor.
"David Teie, moj suradnik, čelist je u Nacionalnom simfonijskom orkestru, i skladatelj. I on je dugo i temeljito razmišljao o emocionalnom učinku glazbe na ljudska bića. Onda je osmislio teoriju o trikovima kojima se skladatelji mogu poslužiti kako bi njihova glazba utjecala na naše emocije," kaže Snowdon.
Izgleda da kompozitori pri skladanju, vjerojatno nehotice, podešavaju neke načine naše uporabe riječi, visine glasa i brzine govora. Na primjer, kaže Charles Snowdon, ako bi se on obratio novorođenčetu, reći će: ‘Oooo, žao mi je,’ dugim i polaganim tonom koji započinje visokim te završava niskim, dubokim glasom. Ukoliko pak želi da, recimo, pas ili dijete nešto učine, Snowdon kaže da bi rekao: ‘Hajde, hajde, idemo, idemo.’ Odnosno, koristio bi vrlo kratke, zvučne riječi koje počinju dubokim i naglo rastu prema višim tonovima.
Charles Snowdon nadgleda majmune nad kojima se provodi studija. To su zlatni lavlji tamarini, autohtona vrsta u Kolumbiji. U ovom pokusu oni slušaju glazbu Samuela Barbera i grupe Metallica, koja kod ljudi pobuđuje određene emocije.
"Uz smirujuću glazbu, oni bi trebali biti smireniji, manje se kretati i možda više jesti. A uz uzbudljiviju glazbu trebali bi se više kretati i pokazati uznemirenost. Ovaj eksperiment nam je pokazao da majmuni zapravo nisu demonstrirali niti jednu od očekivanih reakcija kao posljedicu slušanja glazbe namijenjene ljudima," kaže Snowdon.
Dakle, klasična glazba i heavy metal tamarin majmunima ne znače ništa. No, što ako skladatelj poput Davida Teiea sklada glazbu koja bi se trebala svidjeti majmunima?
"Snimili smo raznovrsna glasanja majmuna. Visina njihovog glasa obično je oko tri oktave viša od ljudskog, a brzina glasanja otprilike dvostruko veća nego ljudski govor ili glazba namijenjena ljudima. Uzevši to u obzir, David Teie skladao je melodije temeljene na umirujućem glasanju i one koje oponašaju uzbudljivu komunikaciju u majmuna. Na taj način nadao se ‘pokriti’ akustične elemente koje je smatrao važnima za poticanje emocija u majmuna. Čuvši kako zvuči uzrujani majmun, David Teie je skladao glazbu na temelju zvučnog izričaja straha i prijetnje u tamarinskih majmuna," kaže Snowdon.
Rezultate svojeg istraživanja Charles Snowdon i David Teie objavili su u stručnom časopisu Biology Letters.