Vodeći list u rodnom gradu senatora Kenndyja Boston Globe piše da se njegovo nasljeđe može čitati kao odgovor na natpis na Kipu slobode: "Dajte nam svoje umorne, svoje siromašne, svoje mase koje čeznu da udišu slobodu". Kennedy je proveo pet desetljeća na Capitol Hillu pokušavajući ispuniti obećanja u tom pozivu, smatrajući da je odgovornost vlade da pruža pomoć potlačenima. Od zalaganja za ljudska prava u Čileu, neumornih nastojanja da se proširi zdravstvena zaštita, revidiraju imigracijski zakoni, pomogne ljudima da plate školarinu za sveučilišta i da se stvore jednake mogućnosti za sve bez obzira na rasu, spol, invalidnost ili podrijetlo, Kennedyjeva dokazana postignuća utjelovljuju jedan veliki dio društvenih prioriteta moderne Amerike.
Kao autor preko 2500 zakonskih prijedloga, Kennedy je učvrstio svoj međunarodni ugled kao liberalni pobornik u Senatu. I ne samo zbog toga što je njegova umješnosti da postigne kompromis – piše Boston Globe – dovela do toga da je nekoliko stotina tih zakonskih prijedloga postalo zakon, već i zbog toga što su ga često spominjali njegovi kolege iz obje političke stranke kao svog najefikasnijeg kolegu.
New York Times osvrće se u jutrošnjem izdanju na posljednje dane senatora Kennedyja. Nekoć neumorni Ted Kennedy bio je u invalidskim kolicima na kraju, mučeći se dok govori i lišen svoje energije. Ali od vremena kad mu je dijagnosticiran rak na mozgu prije 15 mjeseci, govorio je o "dobrom kraju za sebe", i preostalo mu vrijeme, takav je kraj i imao. Još prije nekoliko dana gospodin Kenndy jeo je iz velike posude sladoled s komadićima keksa.
On i njegova supruga Vicki gledali su sve filmove o Jamesu Bondu i sve epizode popularne serije 24. Svako bi jutro počinjao s ritualom čitanja novina, ispijanjem kave i češanjem po trbusima svojih omiljenih pasa. Ako bi se osjećao sposobnim – piše New York Times – večeri bi završavao obiteljskom večerom za istim stolom od mahagonija gdje je nekoć jeo jastoge sa svojom braćom.