U Zagrebu je u 86. godini života umrla Savka Dabčević-Kučar, počasna predsjednica Hrvatske narodne stranke, vodeća figura Hrvatskog proljeća 1971. i jedna od najznačajnijih žena u novijoj političkoj povijesti Hrvatske.
Rođena je 6. prosinca 1923. godine na Korčuli u hrvatskoj obitelji porijeklom iz Boke Kotorske. Realnu žensku gimnaziju u Splitu završila je 1941. a partizanskom pokretu se priključila 1943. nakon kapitulacije Italije. Do konca rata vodila je izbjeglički logor u El Shattu na sjeveru Afrike. Poslije rata, 1945., upisala je Višu ekonomsku školu u Zagrebu. Od 1946. do 1948 školovala se u Lenjingradu, u Sovjetskom Savezu, da bi po povratku 1949. u Zagrebu završila Ekonomski fakultet. Bila je jedna od prvih žena doktora ekonomskih znanosti u Hrvatskoj.
Najznačajniji dio njezine političke karijere u vrijeme Jugoslavije odvijao se između 1967. kad je postala predsjednica Izvršnog komiteta Hrvatske, tj. šefica hrvatske republičke vlade, do prosinca 1971. kad je na partijskoj sjednici u Karađorđevu, zbog optužbi za hrvatski nacionalizam, smijenjena sa svih javnih funkcija.
Na vrhuncu moći bila je 1969. kad je izabrana za predsjednicu Centralnog komiteta SKH.
Zajedno s Mikom Tripalom i ostalim liberalnim snagama unutar Saveza komunista Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća zalagala se za reforme unutar jugoslavenske federacije. Zahtijevala je se da više novca ostane republikama, tražila izgradnju autocesta kroz Hrvatsku te prestanak hapšenja političkih neistomišljenika.
Evo isječka iz njezina govora sačuvanog u fonoteci Hrvatskog radija održanog na tadašnjem Trgu republike u Zagrebu, u svibnju 1971. pola godine prije smjene u Karađorđevu i sloma Hrvatskog proljeća:
"Mnoga pitanja predugo čekaju na svoja rješenja, a bitna su za život radnog čovjeka i napredak privrede. Niz načelnih odluka nismo još pretvorili u konkretne programe, a mnoge dobre programe nismo pretvorili u akcije. Potrebno je da stvari uzmemo u svoje ruke".
Nakon sjednice u Karađorđevu 1971. morala je napustiti ne samo politiku nego i znanstveni rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
U politiku se ponovo vratila 1990., ali nevoljko, s oklijevanjem i uz dosta nagovaranja. Predvodila je Koaliciju narodnog sporazuma, liberalne reformske snage koje nisu simpatizirale SKH, ali ni Tuđmanov HDZ. Njezina politička koalicija, na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. doživjela je poraz. Nešto kasnije, sa skupinom istomošljenika osnovala je Hrvatsku narodnu stranku i dva puta bila izabrana za njezinu predsjednicu. Hrvatska narodna stranka 1992. postala je parlamentarna stranka, a Savka Dabčević-Kučar izabrana je za zastupnicu u Saboru u razdoblju od 1992. do 1995.
1995. povukla se iz aktivne politike, ali je do smrti je ostala počasnom predsjednicom HNS-a. Vodstvo te stranke preuzeli su Radimir Čačić i nešto kasnije Vesna Pusić.
U HNS-u je u drugoj polovici devedesetih bio i sadašnji predsjednik države Stjepan Mesić. U povodu vijesti o smrti Savke Dabčević-Kučar, predsjednik Mesić je za Hrvatski radio izjavio: "Bila je znanstvenik, bila je ekonomist od formata, ali bila je i političar. Bila je strastveni političar, zastupala je svoje ideje, znala se boriti za njih, ja bih čak rekao ona je bila preteča demokracije u Hrvatskoj. Ona je visoko digla letvicu demokracije, prakticirala je demokraciju, ali za ono vrijeme to nije moglo proći, jer je svijet bio takav da još nije mogao prihvatiti niti raspad Jugoslavije niti je SSSR bio pred raspadom. Zato pokret Hrvatsko proljeće nije mogao do kraja opstati, ali je ostavio duboki trag".
U prostorijama HNS-a od sutra u podne bit će otvorena knjiga žalosti.