Linkovi

Odgovornost za recesiju u SAD-u dobrim dijelom leži na građanima

  • Meredith Hegg

Mnogi ekonomisti opisali su trenutnu recesiju u Sjedinjenim Državama kao najgoru u proteklih šest desetljeća. Robert Manning pojašnjava da su sadašnju recesiju više uzrokovali građani nego kompanije. Kako kaže, recesija se povezuje s pozajmljivanjem novca građanima.

"Amerikanci su došli u točku kad na povijesno visokoj i nezabilježenoj razini potrošačkog duga."

Manning je utemeljitelj neprofitne organizacije Responsible Debt Relief Institute, koja priprema software za financijsko savjetovanje. Oni tvrdi da je povećanje razine pozajmljivanja građana bilo uvjetovano stvarnim padom plaća od oko dva i pol do tri posto od 2001. godine te da su građani nadoknađivali razliku kroz laki pristup relativno jeftinim kreditima. Kreditna sredstva postala su dostupnija, pojašnjava Manning, zbog toga što je ublažavanje regulative savezne banke potaknulo privatne financijske institucije da se usmjere na kratkoročne dobitke.

"U toj eri deregulacije vidjeli smo da su svi samo pokušavali povećati zaradu od kvartala do kvartala te da je do navodilo druge financijske institucije na poduzimanje većeg rizika."

Na primjer, kaže Manning, kreditne kompanije pozajmljivale su veće svote s nižim kreditnim stopama, a banke su počele izdavati stambene zajmove pod uvjetima koji bili izuzetno privlačni na kratki rok.

"Ljudima su odobravani zajmovi za kuće koje su bila dva, tri ili četiri puta skuplje od onoga što su oni mogli priuštiti. Oni su dobijali kredite po početnoj godišnjoj kamati od 1,9 ili 2,9 posto."

Kamatne stope tih zajmova kasnije su rasle, a s njima i mjesečne rate. Leslie Linfield iz neprofitne organizacije Institute for Financial Literacy kaže da su ovakvi krediti i drugi visoko rizični zajmovni proizvodi doveli do dramatične promjene u odnosu na ono što financijske institucije ranije nudile. Potrošači su bili zbunjeni i njihovo nepoznavanje onoga što su uzimali dovelo je do njihovih loših financijskih odluka. Robert Manning tvrdi da problema nije bilo dok su rasle cijene kuća i stanova.

"Ove agresivne marketinške taktike potiskivale su cijene nekretnina naviše. Kad ljudi nisu mogli otplaćivati svoje kredite 2004., 2005. ili 2006. godine njihove kuće mogle su se prodati za više nego što su objektivno vrijedile. Investitori bi uvijek povratili svoj novac."

Građani nisu brinuli ni za veliki dug na kreditnim karticama. Na temelju povećane vrijednosti njihove kuće podigli bi kredit kojim bi otplatili kartični dug. Sam Gerdano iz organizacije American Bankruptcy Institute kaže da su vlasnici kuća pali na uvriježeni mit o njihovim cijenama.

"Oni su pretpostavljali da će vrijednost kuća uvijek rasti. Možda im je to netko rekao. Možda im je netko kazao da je kuća njihova najbolja investicija. "

Većina stručnjaka se slaže da je masovno vjerovanje u ovakve zablude stvorilo preduvjete za pad tržišta nekretninama. Kako pojašnjava Robert Manning, na tržištu je nastalo previše kuća koje su bile na prodaju.

"Kad građani ne bi mogli otplaćivati stambene kredite i kad bi došlo do ovrhe, kuće se više nisu mogle prodavati i investitori su 2007. godine počeli gubiti velike sume novca."

Situacija se dodatno pogoršala kad se broj ovrha dramatično povećao. Dok neki analitičari krive vodeće zajmodavce u zemlji Sam Gerdano kaže da se prst krivnje može uprijeti u više smjerova.

"Svi su odgovorni, oni koji su uzimali zajmove i zajmodavci pridonijeli su stanju u kojem se nalazimo."

Obje spomenute strane suočavaju se s kompleksnim izazovima u mjesecima i godinama koje dolaze kako bi raščistili financijski kaos u kojem su se našli.

XS
SM
MD
LG