20. srpnja obilježava se 40 godina od prvog slijetanja na Mjesec. Sa znanstvenog gledišta, najveće postignuće te prve Apollo misije, te pet sljetanja koja su usljedila kasnije, vjerojatno su kamenje i mjesečeva prašina koju su astronauti donjeli sa sobom. Znanstvenici su naučili mnogo istražujući ove materijale, a kamenje s Mjeseca još uvijek krije pokoju tajnu.
Televizijski prijenos slijetanja na Mjesec sastojao se od crno bijelih prizora u kojima se jedva mogao razaznati astronaut Neil Armstrong kako silazi niz stepenice lunarne letjelice.
U slučaju bilo kakvih komplikacija, zbog kojih bi morali prekinuti misiju, jedan od prvih zadataka astronauta Neila Armstronga bio je da uzme primjerke s mjesečeve površine, te da ih odmah opiše.
"Vrlo je zanimljivo.
Površina je vrlo mekana, no tu i tamo, kada bušim sa strojem kojim
prikupljam uzorke, nailazim na vrlo tvrdu površinu. No, čini se da se radi o povezanom
materijalu, iste vrste. Pokušat ću naći
par kamenčića s ovog mjesta" - javio je na Zemlju Neil Armstrong.
U šest Apollo misija ukupno je prikupljeno 352 kilograma kamenja i prašine s mjesečeve površine. Te uzorke znanstvenici proučavaju već 40 godina, te iz njih doznaju više o podrijetlu Mjeseca. Zaključili su da je Mjesec nastao kada je tijelo veličine Marsa pogodilo Zemlju, vrlo rano u povijesti naše planete, te stvorilo cijeli pojas rasutog materijala oko Zemlje, koji se vremenom spojio i načinio Mjesec.
"Dakle to je jedna potpuno nova ideja do koje smo došli proučavajući materijal s Mjeseca, na koju nitko nije niti pomišljao prije odlaska na Mjesec" - kaže Gary Lofgren kustos je NASA-ine kolekcije mjesečevog kamenja. On kaže da su znansvenici naučili mnogo o podrijetlu Mjeseca iz ovog materijala. No, naučili su i više od toga: "Mislim da je jedno od najznačajnijh zaključaka starost Mjeseca. Danas znamo da je Mjesec vrlo, vrlo star, a samim tim i da je zabilježio najraniju povijest solarnog sustava. Dakle, ne saznajemo podatke samo o podrijetlu Mjeseca, nego i o podrijetlu čitavog sunčevog sustava, te važnost kratera koji nastaju sudaranjima dva tijela za evoluciju našeg planeta."
Profesor planetarnih
znanosti sa sveučilišta MIT, Benjamin
Weiss proučavao je materijale s Mjeseca i slaže se sa ovim zaključkom. Budući da na Zemlj postoji jako malo kamenja
koje datira tako daleko, materijal s Mjeseca daje nam zanimljive podatke o
podrijetlu našeg planeta, dodaje professor Weiss. Tijekom milijuna godina, voda je usitnila
kamenje, kontinenti su se pomicali, vulkani i potresi pomjerali su
planine. Ovakvi događaji brisali su
dokaze o ranoj povijesti Zemlje. No, to
nije bio slučaj na Mjesecu. "Mjesec ima neku vrst fosilne površine, koja datira još
iz vremena početaka solarnog sustava, te tako bilježi prve faze planetarne
evolucije" - kaže Benjamin Weiss.
Od 12 astronauta, koliko ih je hodalo površinom mjeseca, samo je jedan bio geolog. Harrison Schmitt bio je na posljednoj Appolo misiji, 1972 godine, te je odmah analazirao uzorke koje je skupljao na svom prvom izlasku na površinu Mjeseca. Primjetio je mala udubljenja na kamenju, koje nije bilo glatko, već je imalo oštre krajeve. Izgledali su kao da su bili kristalizirani. Znanstvenici koji žele proučavati materijal sakupljen na Mjesecu, moraju imati jako dobre razloge, kako bi im bilo dopušteno da ih posude.
Samo oko 400 komada godišnje se
da na posudbu u svrhe istraživanja ili učenja. Benjamin Weiss kaže da čak i nakon 40 godina proučavanja materijala
s Mjeseca, ono još uvijek krije mnoge tajne.
U međuvremenu, tehnika je toliko uznapredovala da se znanstvenici
ponovno vraćaju istim uzorcima, s novim instrumentima, te doznaju nove
informacije.
