Srednje škole u Los Angelesu su pravi mozaik etničkih grupa i rasa. U nekima od njih zbog toga, ponekad, dolazi i do napetosti i sukoba. Adolfo Guzman-Lopez je u jednoj srednjoj školi u Dolini San Fernando – u predgrađu Los Angelesa – sreo 18-godišnju Saalihu Khan koja uspješno posreduje u tim sukobima i miri svoje kolege.
Maturantica gimnazije Birmingham Saaliha Khan sa zadovoljstvom se prisjeća prošle godine kada je bila predsjednica učeničkog vijeća: "Svako jutro bi se putem razglasa obratila učenicima, poželjela im dobro jutro i s njima izgovorila prisegu zastavi."
Na školskom dvorištu je očito da je Saaliha Khan – prva učenica muslimanske vjere koja je bila na čelu vijeća učenika – vrlo popularna među kolegama. CJ McKenzie kaže da njegova škola treba više učenika poput nje – netko tko će posredovati u čestim svađama i razmiricama do kojih dolazi pogotovo za vrijeme odmora za ručak: "Armenci sjede tamo, crnci u kafeteriji… Učenici podrijetlom iz Samoe i Tonge su pak na stepenicama ispod kafeterije. Latino-Amerikanci su svugdje."
Tuče između učenika armenskog podrijetla i Latino-Amerikanaca bile su toliko žestoke da je prije četiri godine morala biti pozvana policija. Ove godine, oko 40 učenika polazi seminar iz mirnog rješavanja sukoba. Među njima je i Saaliha Khan, koju direktor škole naziva i 'mirotvorkom'. To misli i sveučilište Princeton koje je Saalihu – zajedno s 28 njezinih kolega iz cijele zemlje – nagradilo posebnim priznanjem za rad na poboljšanju među-etničkih i međurasnih odnosa.
Saaliha Khan kaže da se u sukobima najbolje posreduje ako se nauči, barem malo, strani jezik. Kaže da španjolski govori bolje od armenskog – španjolski je učila na čak tri kolegija, dok od armenskog zna tek nekoliko korisnih fraza.
Saaliha Khan je u Los Angeles stigla prije sedam godina iz Pakistana, odakle su joj roditelji. Kako je došla baš nekako neposredno nakon terorističkih napada na Ameriku, u jesen 2001., sjeća se da su je kolege u školi često zadirkivali: "To me je rastužilo, bila sam ljuta, bilo mi je neugodno… Iako ne bi trebalo biti, jer ja nisam odgovorna za ono što se dogodilo. Rekli bi mi – 'tvoji su to napravili' – no nakon izvjesnog vremena shvatila sam da se zaista nemam razloga osjećati krivom."
Saaliha kaže da je u mirenju učenika iz različitih etničkih grupa inspirira njezina muslimanska vjera. Kuran poučava da je i osmjeh jedna vrst dobročinstva - kaže Saaliha Khan: "Važno je razgovarati, biti u kontaktu s ljudima. Kroz sve ove školske godine u Birmighamu, i kroz moje izvanškolske aktivnosti, shvatila sam da je to vrlo važno."
Na jesen, Saaliha Khan bit će brucoš na sveučilištu Georgetown, u Washingtonu, gdje je dobila punu stipendiju. Iako još nije odlučila što će točno studirati, razmišlja o diplomaciji.