Mei-Ling Hopgood rođena je na Tajvanu, kao peta kćerka u obitelji koja je pošto-poto htjela muškog potomka. Njeni su je roditelji dali na usvajanje a sami su usvojili dječaka. U knjizi pod naslovom 'Sretna djevojka', Mei-Ling Hopgood piše o odrastanju u Americi, s obitelji koja ju je usvojila, te o putovanju na Tajvan i susretu sa svojim 'pravim', biološkim roditeljima.
Kad joj je bilo samo sedam mjeseci, Me-Ling su usvojili Rollie i Chris Hopgood, bračni par iz okolice Detroita. Mei-Ling je tako odrasla na američkom Srednjem zapadu, zajedno sa svoja dva mlađa polubrata, dječacima koji su bili usvojeni u Koreji.
"U to doba, sedamdesetih i osamdesetih, bilo nas je ovdje malo. Danas srećem puno više usvojene djece iz Koreje i Kine. No, mi smo bili manje-više tipična američka obitelj. Također, moji su nas roditelji uistinu pokušavali izložiti i kineskoj i korejskoj kulturi. Vodili su nas na različite kulturne događaje koji su imali veze s Azijom. Kada sam bila mala, tome sam se opirala, nije me zanimalo. Htjela sam biti Amerikanka," kaže Mei-Ling Hopgood.
Kasnije, kada joj je bilo dvadeset, kontaktirali su je njezini biološki roditelji, obitelj Wang. Veza je održavana elektronskom poštom. 1997., kad joj je bilo 23, Meil-Ling je posjetila Tajvan. Evo kako opisuje susret s pravim roditeljima:
"Kad sam ih ugledala počela sam plakati. Bili su tu i svi rođaci, svih mojihšestsestara koje su odrasle na Tajvanu, od kojih je pet bilo sa svojim supruzima, a tu su bile u ujne i ujaci. Bio je to jako kaotičan i emocionalan susret."
To je bio prvi u nizu njenih posjeta Tajvanu, u pokušaju stvaranja odnosa s njenom biološkom obitelji, posebice s majkom. No, njeni napori, čini se, nisu uspjeli premostiti jaz koji je postojao između njih:
"Mi smo jednostavno jako, jako različite. Ona je neobrazovana, nepismena, a ja imam fakultetsku diplomu iz novinarstva. I kao osobe smo jako različite. Ona je uživljena u svoju ulogu tradicionalne kineske žene a ja sam Amerikanka, neovisna i s jakim stavovima. Naši su odnosi prijateljski, no mi jedva da ikad pričamo, možda jednom godišnje na par sekundi prilikom kineske Nove godine."
Mei-Ling Hopgood kaže da je prilikom pisanja svoje knjige uspjela redefinirati vlastiti identitet, te da danas još više cijeni sve ono što joj je omogućila njezina američka obitelj. Također, u stanju je razumjeti svoje biološke roditelje i oprostiti im. Pisanje knjige pomoglo mi je da i sama budem bolja majka – kazala je na kraju Mei-Ling Hopgood.