Jedan od važnih susreta američkog predsjednika Baracka Obame na nedavnoj turneji Europom bio je susret s ruskim kolegom Dimitrijem Medvjedevim. Dvojica su se državnika među ostalim složila o potrebi postizanja novog sporazuma o smanjenju američkih i ruskih strateških vojnih arsenala. Postavlja se pitanje – jesu li Washington i Moskva na putu prema boljim odnosima? Odgovor je u razgovoru s ruskim, njemačkim i američkim novinarima potražila Judith Latham.
Većina se stručnjaka slaže da su američko-ruski odnosi krajem prošle godine, na izmaku predsjedničkog mandata Georgea Busha, dostigli najnižu razinu nakon Hladnog rata. Ruska novinarka Maša Lipman, iz Centra Carnegie u Moskvi, kaže da su ruski mediji prilično pozitivno prokomentirali prošlotjedni susret Medvjedev-Obama u Londonu.
Pogotovo, kaže Maša Lipman, kada se njihovo današnje izvještavanje usporedi s izvještavanjem od prije pola godine: "Razlika u tonu izvještavanja je izrazita. Samo to je vrlo pozitivna činjenica. Hoće li doći i do stvarne promjene u odnosima, to će se tek morati vidjeti."
Najveći problem u odnosima Sjedinjenih Država i Rusije je američki plan o postavljanju dijelova protu-raketnog štita u Češkoj i Poljskoj, čemu se Moskva protivi. No, tu su i druge razlike – kaže Maša Lipman.
"Ruska strana jednostavno ne želi prihvatiti američki argument da protu-raketni štit nije uperen protiv nje, već predstavlja obranu od Irana. Moskva tu ne vjeruje Sjedinjenim Državama. Općenito gledano, između dvije zemlje postoji duboko nepovjerenje. Kako Rusija neće dobiti američke garancije da ta postrojenja neće biti postavljena u Češkoj i Poljskoj, to znači da će ovaj problem vjerojatno blokirati međunarodnu suradnju u vezi iranskog nuklearnog programa. Rusija jednostavno ne želi daljnje pomicanje takozvanih crvenih linija – ne želi da se NATO širi na Ukrajini i Gruziju, a ne želi niti postavljanje obrambenog štita u Središnjoj Europi. S druge strane, predsjednik Obama je jasno rekao da Washington ne priznaje nikakve sfere utjecaja te da Amerika nikad neće priznati nezavisnost Južne Osetije i Abhazije," kaže Maša Lipman.
Primjer za kontinuitet američko-ruskog spora Maša Lipman nalazi i u ruskoj reakciji na nedavno lansiranje sjevernokorejske rakete, u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.
"Ovaj događaj pokazuje da se odnosi zapravo nisu promijenili. Washington i Moskva ne slažu se oko pitanja o kojima se nisu niti slagali u prošlosti. Primjer je Vijeće sigurnosti – Rusija tamo ima veto, što je jedan od dva instrumenta moći koji je Rusiji preostao iz hladnog rata. Drugi instrument moći joj je nuklearno oružje. Zato se Moskva vetom služi kada god može," kaže Lipman.
Stručnjak za američko-ruske odnose Paul Goble kaže Washington i Moskva doduše imaju jedan zajednički cilj – to je ograničavanje širenja nuklearnog naoružanja: "Amerika je punih 40 godina svoj odnos prema Rusiji definirala kroz prizmu kontrole naoružanja, odnosno smanjenja nuklearnih arsenala. Na tom je području bilo moguće postići sporazum. Na svim drugim područjima – bila to globalna monetarna politika, Gruzija ili Sjeverna Koreja – razlike su velike i one će i u budućnosti biti takve."
Možda će Moskva, s vremenom, promijeniti svoj stav kada je u pitanju iranski nuklearni program – kaže Paul Goble: "Gotovo je sigurno da će Iran do kraja ove godine razviti svoje kapacitete za proizvodnju nuklearnog naoružanja. Kada do toga dođe, možda će i Rusija biti zainteresirana za neku vrst protu-raketnog štita, što sada žele Amerikanci i zemlje Središnje Europe. Tada bi možda moglo doći do sporazuma između Amerike i Rusije."
Washingtonski dopisnik minhenskog dnevnika Suddeutsche Zeitung Christian Wernicke kaže da su Nijemci vrlo pozitivno reagirali na sastanak Obama – Medvjedev. Njemačka se čvrsto protivi bilo kakvom nuklearnom oružju – kaže ovaj novinar.
"Bilo kakav pomak na području nuklearnog razoružanja ili kontrole tog naoružanja pozdravit će ne samo njemačko državno vodstvo, već i njemački narod. Čak i prije američkih predsjedničkih izbora, njemački su diplomati kontaktirali Obamine suradnike i tražili da nova administracija poduzme hrabre korake na tom planu. Pogotovo je bilo riječi o Sporazumu START, čije važenje uskoro ističe, ali i o sveobuhvatnom sporazumu o zabrani raketnih testova, koji američki Senat tek treba ratificirati," kaže Wernicke.
Ovaj je sporazum 1999. godine republikanska većina u Senatu Sjedinjenih Država odbila ratificirati. Pristaše ovog međunarodnog sporazuma tvrde da su nakon toga ovaj dokument odbacile i druge zemlje – među njima Iran, Sjeverna Koreja i Kina. U američkom Senatu sada se opet radi na pripremi ratifikacije u ovom sazivu. Ako do nje dođe, bio bi to važan korak na području nuklearnog razoružavanja i neširenja ove vrste oružja.