Kada 20. siječnja Barack Obama postane američki predsjednik bit će to zaista povijesni događaj – Obama će naime biti prvi Amerikanac afričkog podrijetla na toj najvišoj državnoj dužnosti.
Događaj je utoliko veći što je u Sjedinjenim Državama nasilna rasna segregacija zakonom ukinuta tek prije 45 godina. Od tada, rasne su barijere postupno bile uklanjane - neke lakše, neke teže – da bi ovaj mukotrpni proces na svojevrsni način bio okrunjen izborom prvog crnca za predsjednika države.
Podsjetimo se nekih odlučujućih događaja iz borbe za građanska prava crnaca te načina na koji su oni povezani s izborom Baracka Obame za predsjednika.
Za mnoge Amerikance pobjeda Baracka Obame na predsjedničkim izborima predstavlja ostvarenje dugovječnog sna. To se posebno može reći za Amerikance afričkog podrijetla koji su bili aktivni i kampanji za ostvarenje građanskih prava crnačke zajednice. Jedan od najvažnijih događaja iz te borbe bio je prosvjed u mjestu Selma u Alabami, u ožujku 1963., kada je lokalna policija napala crnačke prosvjednike koji su demonstrirali zbog toga što im lokalne vlasti nisu dopuštale da se kao glasači registriraju i tako sudjeluju na izborima.
Televizijski snimci policije koja psima napada mirne prosvjednike ostavili su dubok dojam na cijelu američku javnost koja je sve jače – bez obzira na rasu – počela podržavati pokret za građanska prava kojem je na čelu bio svećenik Martin Luther King. U kolovozu 1963., u Washingtonu, oko četvrt milijuna ljudi slušalo je ovog borca za građanska prava kako kaže da se nada da će 'jednog dana njegova djeca živjeti u zemlji u kojoj ih se neće prosuđivati na temelju boje kože, već po kvaliteti njihova karaktera'.
Kongres Sjedinjenih Država je između 1964. i 1966. izglasao niz zakona koji su zabranili rasnu diskriminaciju u raznim područjima javnog života – od zapošljavanja i prodaje nekretnina pa do glasanja na izborima.
Govoreći o poukama iz tog razdoblja američke povijesti, budući predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama, nedavno je rekao: "Kampanja za građanska prava pokazuje da svatko od nas, kao individua, može marljivim radom i žrtvom raditi na postizanju svojih snova i ciljeva. No, ovakav vrijedan cilj afirmira nas sve, kao jednu veliku američku obitelj."
Zakon izglasan 1965. godine zabranio je rasnu diskriminaciju u izbornom postupku, čime je bio otvoren put ne samo za slobodno glasanje Amerikanaca afričkog podrijetla, već i za njihovo biranje na političke položaje u izbornim tijelima.
Barack Obama i tisuće drugih Amerikanaca i Amerikanki afričkog podrijetla iskoristili su slobode koje jamči ovaj zakon i danas zauzimaju važna mjesta u vladi i Kongresu Sjedinjenih Država kao i u svih 50 saveznih država.
O značaju zakona iz 1965. govori Barbara Arnwine, direktorica jedne organizacije koja okuplja odvjetnike koji se bave zaštitom građanskih prava: "Kada je taj zakon bio usvojen, kao da su odjednom bila otvorena vrata za sve manjine, pogotovo Amerikance afričkog podrijetla. Barijere koje su postojale u izbornom procesu postupno su bile uklanjane."
76-godišnji Roger Wilkins, aktivist u borbi za građanska prava crnaca, kaže da su za konačni cilj – ukidanje rasne diskriminacije – podnesene velike žrtve: "Svatko tko je i malo pridonio našoj borbi zaslužan je što danas – pomalo i neočekivano – imamo predsjednika koji je afričkog podrijetla."
Barbara Arnwine kaže da Obamina pobjeda na predsjedničkim izborima ima veliku važnost za sve manjine, a ne samo za crnce: "Otvaraju se nove šanse za ljude koji su mislili da je za njih politika zatvorena. Osim toga, demokracija se obnavlja i pomlađuje – postaje očito da ona ne pripada samo jednoj rasi."
