Amerikanci su ostali
zatečeni prošlog tjedna kad su čuli kakve se optužbe za korupciju i mito
stavljaju na teret guverneru Illinoisa, demokratu Rodu Blagojevichu. Među tim
optužbama je i ona o pokušaju prodaje upražnjenog senatskog mjesta – koje je
donedavno pripadalo Baracku Obami – onome tko mu ponudi najviše. No korupcija
nije ništa novo u američkoj politici premda su se doseg i definicije korupcije
promijenili tijekom vremena.
Na konferenciji za novinare u Chicagu Barack Obama reagirao je na optužbe o korupciji protiv guvenera Illinoisa ističući neugodnu istinu o političkoj moći: "U Illinoisu, a isto vrijedi i za američku politiku u cjelini, postoje dva viđenja politike. Jedno, da se ulazi u politiku zbog osobne požrtvovnosti i javne službe i drugo, da neki to vide kao poslovni poduhvat. Ovi potonji u politici traže priliku za zadovoljavanje svojih interesa."
Savezna država Illinoisa upravo je poznata po potonjima i korupciji koje njihov pristup politici može iznjedriti. Prijašnji guverner te savezne države upravo se nalazi na odsluženju zatvorske kazne u trajanju od šest i pol godina zbog prijevare i drugih krivičnih djela, a prema jednom magazin, čak 469 političara iz jednog okruga u sjevernom Illinoisu optuženo je za korupciju u razdoblju od 1995. i 2004. godine.
Profesor političkih znanosti Sveučilišta Columbia Justin Phillips kaže da niti jedno od njihovih krivičnih djela nije bilo teško poput onoga što se stavlja na teret guverneru Blagojevichu: "Korupcija u američkoj politici uglavnom se bazira na dodjeli poslovnih ugovora i beneficija privatnim poduzetnicima u zamjenu za novčane donacije izbornim kampanjama."
Ako je razmjena robe i usluga za novac legitimna na tržištu zašto se smatra nemoralnom u politici?
Kent Redfield, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Illinois i autor nekoliko knjiga na temu korpucije, kaže da su političari na državnim dužnostima izabrani da obavljaju poslove za građane, a ne za sebe. "Ako oni izvlače osobnu dobit iz podmićivanja, ucjena i donacija njihovim kampanjama onda se oni nalaze u sukobu interesa. Pitanje je rade li oni nešto zato što je to u javnom interesu ili zato kako bi oni dobili što je više moguće novca. Ako građani smatraju da je sve na prodaju i korumpirano onda neće imati razloga da podržavaju politički sustav."
Ono što se stavlja na teret guverneru Blagojevichu Redfield opisuje kao nastavak politike koja je bila uobičajena u velikim gradovima poput Chicaga i New Yorka od sredine 19. stoljeća pa do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stranačka mašinerija oslanjala se na nove imigrante koji su bili slabo reprezentirani u političkom životu. Za njihovu podršku određenom kandidatu, po njegovom dolasku na politički položaj, dobivali bi radna mjesta, unosne poslove ili pak gradske usluge u njihovom dijelu grada.
Profesor Justin Phillips ističe kako su – na razini praktičnog vladanja – ovakve političke sheme bile prilično učinkovite: "Oni su mogli dosta učiniti. Zbog široke kontrole i mogućnosti dobivanja utjecaja takvi političari rješavali su probleme dok su reformske gradske vlade bile znatno manje učinkovite."
No pravne reforme umanjile se utjecaj stranačke mašinerije u velikim gradovima. Među ostalim, promijenio se način registriranja birača tako da stranački djelatnici nisu mogli registrirati nove imigrante u svoje stranke odmah po njihovom izlasku iz brodova. Uspostavljen je drugačiji sustav javne odnosno državne službe, temeljen na profesionalnim kvalifikacijama - umjesto sustava u kojem su zaposleni u javnim i državnim službama bili isključivo namiještani na temelju njihove stranačke pripadnosti.
Guverner Illinoisa Rod Blagojevih smatra se nevinim sve dok mu se u sudu ne dokažu krivična djela za koja ga se tereti. Ipak njegov slučaj služi kao podsjetnik. Neovisno o pravnim sankcijama za koje se Amerikanci nadaju da će osigurati pravičnost u javnom životu i nesebičnost dužnosnika na javnim položajima, iskušenje da oni uporabe povjerenje javnosti za osobnu dobit još uvijek je snažna sila u američkoj politici.
