Ime Otisa Reddinga sinonimno je sa soul glazbom. Stil, nastao na iskustvima juznjackih crnaca, postao je popularan 60-ih godina i spoj je gospela i ritam-i-bluesa. Iako je Reddingova karijera bila kratka – umro je, 1967. godine, u dobi od 26 godina – njegova je glazba i danas, cetrdeset godina kasnije, popularna. U njegovom rodnom gradu – Maconu, u saveznoj drzavi Georgia – postavljena je izlozba o njegovom zivotu i radu.
Otis Redding je poceo pjevati u zboru oceve crkve kad mu je bilo sedam godina. Do svoje petnaeste, vec je bio lokalna zvijezda, a sa 22 godine soul pjevac poznat diljem Sjedinjenih Drzava.
Svakome, crne i bijele boje koze, tko je odrastao u Americi sezdesetih godina, Reddingova je glazba govorila, istinski i otvoreno, o ljubavi, sreci, boli...
Prosle godine, za 40. godisnjicu Reddingove smrti, Georgia Music Hall of Fame, muzej posvecen glazbenicima te drzave, planirao je postaviti skromnu izlozbu fotografija. No, kad je Zelma Redding, Otisova udovica, muzeju predala nekoliko kutija pedmeta, kustosica muzeja Ellen Fleurov brzo je shvatila da je u kutijama bilo materijala i za nesto vise od obicne izlozbe fotografija:
"Bilo je u njima stvari koje nitko nije vidio, nikada. Pravo otkrice, blago, za mene kao kustosa."
Ellen Fleurov je prosirila koncept izlozbe kako bi ona mogla biti sveobuhvatni prikaz zivota i karijere Otisa Reddinga.
O njima govori vise od 175 izlozaka: fotografije, filmski zapisi s njegovih koncerata, snimke, biljeske, usmena povijest... Neki od izlozenih predmeta, kaze Ellen Fleurov, bacaju potpuno novo svjetlo na karijeru Otisa Reddinga. Primjerice, opovrgavaju ranije vjerovanje da je Redding bio potpuno nepoznat kad je snimio svoj prvi hit “These Arms of Mine,” 1962. godine. Redding je, kaze Ellen Fleurov, vec bio ime u svom rodnom gradu, Maconu:
"Izlosci od posebnog znacaja oni su koji govore o ljudima koji su s Reddingom radili, koji su mu pomogli da postane zvijezda. U cijeloj prici o Otisu Reddingu i legendarnoj etiketi Stax, ti se ljudi nikad ne spominju."
Fotografije i intervjui isticu dvojicu lokalnih ljudi koji su bili aktivni promicatelji Reddinga pedesetih godina. Jedan do njih je voditelj lokalnog radio-programa Hamp Swain, poznat pod nadimkom The Kingbee. Swain je organizirao tjedne audicije u tada segregiranom kazalistu Douglass, i uvijek u svom programu pustao Otisa Reddinga:
"Svake subote ujutro odrzavali bi audicije za mlade talente i prenosili ih na radiju, u mojoj emisiji. Otis je, naravno, bio zvijezda. Dolazio bi svake subote i uvijek osvajao prve nagrade," kaže Hamp Swain.
Tada mladi student Phil Walden, buduci “lovac na talente,” koji ce, kasnije, s bratom Alanom, u Maconu, osnovati Capricorn Records, stajao bi ispred kazalista Douglass i cekao Reddinga. U kazaliste nije smio uci, kaze Swain, jer bijelcima nije bio dopusten ulaz:
"Nije smio uci, ali vozio bi oko kazalista, u svom kabrioletu, i radio drzao otvoren “do daske,” slusajuci prijenos iz Douglassa. Tako je i cuo Otisa."
Phil Walden ce i postati Otisovim prvim menadzerom. G. 1962., nakon one prve snimke nacinjene u studiju Staxa, u Memphisu, Reddinga je imalo prilike cuti puno vise ljudi i njegova je popularnost porasla. Krenuo je na turneje, imao hit za hitom, poput “Respect” i “Mr. Pitiful.” Kad je krenuo i na evropsku turneju, 1966. godine, Otis Redding je vec i bio medjunarodna zvijezda.
Njegov meteorski uspon prati i multimedijska izlozba u Georgia Music Hall of Fame. Jedan dio izlozbe posvecen je pisanju i produkciji “Dock of the Bay,” Reddingove zadnje i - po misljenju mnogih – njegove najbolje skladbe. Iako je Redding bio tada na vrhuncu svoje slave, ona zvuci tuzno i nekako drugacije od njegovih drugih pjesama. Ellen Fleurov kaze da ona i odrazava odredjenu zabrinutost Otisa Reddinga, da je u njoj osjecaj umora, zasicenosti, od turneja, ljudi, svega...
Otis Redding je na “Dock of the Bay” radio tijekom ljeta i jeseni 1967. godine, ali kad je poginuo u avionskoj nesreci, 10. prosinca, snimljen je bio samo vokalni dio. Producenti su glazbeni miks napravili posthumno, nadajuci se da ce on biti onakav kako ga je Otis zamisljao.
“Dock of the Bay” postao je Otisov prvi i jedini No. 1 singl na ljestvici Billboard Hot 100. I jedan je od tri njegova hita na Rock-and-Roll Hall of Fame popisu od 500 pjesama koje su utjecale na stvaranje i oblikovanje rock-and-rolla.