U američkim se knjižarama danas počinje prodavati novi publicistički rad novinara Boba Woodwarda u kojem se navodi da su američke obavještajne službe posljednjih godina uhodile i prisluškivale iračke čelnike, među njima i premijera Nourija al-Malikija.
U Woodwardovoj knjizi 'Unutrašnjost jednog rata: Tajna povijest Bijele kuće' navodi se izjava neimenovanog dužnosnika administracije Georgea Busha koji je autoru rekao da 'mi znamo sve što Maliki govori'.
Knjiga Boba Woodwarda – novinara dnevnika Washington Post koji je prije više od trideset godina otkrio aferu Watergate – temelji se na razgovorima s desetinama američkih obavještajnih, vojnih i diplomatskih djelatnika. Woodward je za potrebe pisanja ove knjige imao i dva intervju s predsjednikom Bushom.
Bijela kuća je odbacila niz navoda iz knjige Boba Woodwarda. Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Stephen Hadley izjavio je da je knjiga 'u najboljem slučaju nepotpuna'. On je posebno kritizirao kao netočnu tvrdnju Boba Woodwarda da je predsjednik Bush, navodno, bio 'neangažiran' u procesu odlučivanja o iračkoj misiji. Hadley je rekao da je predsjednik, naprotiv, bio 'glavni pokretač novih odluka'.
Upitana da komentira Woodwardove navode o 'prisluškivanju' iračkog vrha, američka državna tajnica
Condoleezza Rice je izjavila da su američki odnosi s Irakom otvoreni i javni.
Iračka je vlada priopćila da – ako su navodi iz knjige istiniti – 'onda to znači da u odnosima Bagdada i Washingtona nema povjerenja.
Bagdad će od Washingtona tražiti objašnjenje tvrdnji iz Woodwardove knjige o navodnom špijuniranju čelnih iračkih političara.
Knjiga "Rat iznutra" nije inače toliko kritična prema predsjedniku Georgeu Bushu kao Woodwardova prethodna knjiga, iako je napisao da je "…predsjednik Bush rijetko bio glas realnosti u iračkom ratu", te da ga "…često nije bio u stanju voditi…" i to u razdoblju kada je nasilje u Iraku bilo najgore.
Umirovljeni general Jack Keane, danas vojni analitičar, ovako opisuje tadašnju situaciju u Iraku: "Pogibale su stotine svakog tjedna, tijela su ležala okolo, nije bilo škole, nikakvih komunalija, ljudi nisu radili… Zemlja je bila na mrtvoj točki, a poruke koje smo mi slali glede rata nisu odražavale stvarno stanje stvari."
Danas je situacija u Iraku drugačija, američka su pojačanja dala rezultate. Manje je nasilja, broj žrtava - kako iračkih tako i američkih - rekordno je nizak, a iračke vlasti preuzimaju sigurnosne ovlasti nad svojom zemljom.
Knjiga Boba Woodwarda međutim postavlja i pitanje koliko je bolja situacija u Iraku posljedica dolaska američkih pojačanja, a koliko promjena na domaćem planu, u samom Iraku.
Bob Woodward također piše da se predsjednik Bush na početku opirao slanju dodatnih postrojbi u Irak. General Keane kaže da se razlike u Bijeloj kući postojale ne samo kada je riječ o broju vojnika koji bi trebalo dodatno poslati, već i o načinu da se pojačanja iskoriste. Prevagnulo je stajalište da američki vojnici moraju što više biti vidljivi na ulicama iračkih gradova i mjesta, zajedno s iračkim vojnicima, kako bi bili što bliže narodu…
"Sve se počelo mijenjati kada smo zadobili povjerenje Iračana. Na početku smo bili slabo pripremljeni za ovu vrstu rata. Trebalo nam je vremena da to shvatimo i da se na odgovarajući način borimo" - objašnjava Jack Keane.
No, iako se situacija u Iraku poboljšala, u Washingtonu ne proglašavaju pobjedu. Malo je vjerojatno da će se to dogoditi za ove administracije – ističu analitičari.
