Rusko vojno preuzimanje gruzijskih područja Južne Osetije i Abhazije i dalje ima geopolitičke posljedice. Iako je Rusija povukla većinu postrojbi koje su se nalazile dublje u Gruziji, ruska invazija je za mnoge značila – poziv na uzbunu!
Evo kako je, na forumu Zaklade Heritage u Washingtonu, stručnjak za Rusiju Ariel Cohen opisao posljedice nastale ruskim napadom:
"Mi smo u početnoj fazi preorijentacije u kojoj je rat na Kavkazu prvi potres u velikim promjenama tektonskog platoa na zapadu Euroazije."
Po svemu sudeći, ruska vojna akcija nije imala jedino za cilj zauzimanje separatističkih regija, nego i destabiliziranje položaja gruzijskog predsjednika Mikhaila Saakashvilija i njegove prozapadne vlade, što je raširilo strah među drugim mladim istočno-europskim demokracijama, osobito u Ukrajini. Prozapadno orijentirani predsjednik Victor Yushchenko opisao je svoju zemlju kao taoca u ratu izazvnom od strane Rusije. Analitičai, poput Stephena Blanka s Ratnog sveučilišta američke vojske, situaciju opisuju još sumornijom:
"Središnja meta bit će Ukrajina, a sekundarna Azerbejdžan koji će biti podvrgnut sve većem pritisku da se odrekne povezanosti sa Zapadom te da svoje energetske resurse jače poveže s Rusijom. No, Ukrajina je ranjivija i zato i jeste glavna nagrada."
U Ukrajini, koja je 24. kolovoza proslavila neovisnost, živi velika ruska manjina. Mnogo Rusa živi na strateški važnom polutoku Krim, što doprinosi zabrinutosti u Kijevu da bi Moskva možda željela pronaći način kako da prisvoji to područje i tako osigura ruskoj floti pristup Crnom moru.
Angela Stent vodi Centar za euroazijske, ruske i europske studije na sveučilištu Georgtown u Washingtonu:
"Hoće li Rusi sada zanemariti sporazum iz 1997. godine koji imaju s Ukrajinom, a prema kojem je postignuto obostrano priznanje granica i reguliran status flote na Crnom moru, te reći…sve je ovo otvoreno za reviziju…? Drugim riječima, gdje se zaustaviti? Mislim da cijela situacija, s američkog i zapadnoeuropskog stajališta, izaziva veliku zabrinutost."
Odluka ruske vlade da prizna neovisnost gruzijskih separatističkih regija Južne Osetije i Abhazije dodatno je zaoštrila odnose između Washingtona i Moskve. Predsjednik Bush, koji je svojedobno računao na osobno prijateljstvo s bivšim ruskim predsjednikom, a sada premijerom, Vladimirom Putinom, izjavio je da su te dvije regije dijelovi Gruzije. Zato su stručnjaci za američko-ruske odnose zabrinuti da bi sve to moglo voditi do trajnijeg zahlađenja odnosa između dvije zemlje. Profesorica Angela Stent kaže da to možda neće uznemiriti Rusiju zato što ona ima različite ciljeve:
"Mislim da je dio ruske strategije pod tandemom Putin-Medvjedjev, predstaviti Rusiju kao oprečnu alternativu Sjedinjenim Državama. Rusi kažu…Mi vjerujemo u koncept suverene demokracije i nećemo hodati okolo i govoriti vam kakvu vladu trebate imati…Mislim da je to dio procesa koji se razvija."
Preporođena Rusija je u otvorenoj opoziciji Sjedinjenim Državama i to bi mogao biti scenario s kojim će se sučeliti novi američki predsjednik kada 20. siječnja uđe u Bijelu kuću.
