Složene migracije i demografske promjene, kroz niz stoljeća, postavili su gradjane Osetije i Gruzije na putanju sukoba što je rezultiralo nemirima razne vrste, od kojih je posljednji trenutni sukob u području Kavkaza.
Osetijci i Gruzijci govore različite jezike. Oni čak nemaju ni isto ime za područje nad kojim oba naroda žele ostvariti kontrolu. Ono što Osetijci nazivaju Južnom Osetijiom, Gruzijci zovu područjem Tskhanvali.
Alexandaer Rondelli, predsjedatelj gruzijske organizacije za strateške i medjunarodne studije u Tbilisiju primjećuje da je jezik snažna i ponekad vrlo opasna pokretačka snaga u mnogim društvima širom svijeta.
"Snažan je to osjećaj, vrlo snažan, jer mobilizira ljude. Ja bih rekao da je to čak moblilzacija na nivou dijalekta. To je nešto što drži ljude na okupu, i nešto za što su ljudi spremni dati i svoje živote."
U Gruziji i gube živote. Premda je teško potvrditi točan broj žrtava, obje strane optužuju jedna drugu za etničko čišćenje. Human Right Watch, medjunarodna nevladina organizacija, navodi da su Osetijci napali gruzijska sela. Rusija optužuje Gruziju za genocide nad Osetijcima, malom etničkom grupom koja se smjestila uz granicu sjeverne Gruzije i južne Rusije.
Hasan Dzutsev, profesor sociologije na Sjeverno Osetijskom institutu za humanitarne i društvene studije u Vladikavkazu izjavio je za Glas Amerike da svi Osetijci žele ujedinjenje.
Profesor Dzutsev kaže da je ujedinjenje stoljetni san, i dodaje da su, do 1922. godine, Osetijci živjeli zajedno na jednom teritoriju, no da je u Staljinovo vrijeme došlo do umjetne podjele kada je Južna Osetija stavljena pod upravu Gruzije, a sjeverna pod Rusiju.
Alexandar Rondelli kaže da su Južna i Sjeverna Osetija samo dvije od mnogih autonomnih područja koja su stvorena u vrijeme Sovjetske republike, kako bi se potakle etničke nesuglasice korištenjem klasične taktike - zavadi pa vladaj. Danas, ruske snage tvrde da je njihova uloga u Južnoj Osetiji da održavaju mir, dok ih Gruzijci nazivaju uljezima, te se plaše da Kremlj želi uništiti ovu krhku demokraciju.
U Moskvi, neovisni ruski politički analiticar Alexandar Konovalov kaže da su ogromni industrijski projekti za vrijeme komunističe ere promjenili etnički sastav sovijetskih republika, kada je veliki broj radnika sa ruskog govornog područja poslan da radi na projektima poput izgradnje nuklearne elektrane u Litvi, ili tvornice pamuka u centralnoj Aziji. Konovalov dodaje da se time stvorila svojevrsna etnička bomba, koja je eksplodirala nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada su se različiti narodi počeli boriti za povrat svog jezika i etničkih identiteta. Mnogi Rusi, medju njima i on sam, nisu osjećali potrebu za potvrdom svog etničkog identiteta, kaže Konovalov.
Ovaj analitičar kaže da je u Sovjetskom
Savezu bilo puno Rusa, i da u pravilu, velike etničke skupine imaju tendenciju
da ignoriraju identitet drugih naroda, te da nisu previše zabrinuti za svoj identitet. Nema potrebe da nešto dokazujemo, objašnjava
on, jer je vrlo jasno da su Rusi Rusi.
S druge strane, manje etničke skupine osjetljive su na mogućnost pripajanja ili čak potpunog nestanka. Osetijaca je oko 500 tisuća, od toga oko 70 tisuća njih živi u Gruziji. Hasan Dzutsev kaže da se Južni Osetijci plaše da će kao narod potpuno nestati pod Gruzijcima. Tbilisi tvrdi da je takav strah potpuno neopravdan.
Alexsander Konovalov kaže da se u konfliktu u Gruziji radi o dva osnovna, ali sukobljena principa medjunarodnih odnosa, koji, prema njihovim riječima predstavljaju prijetnju globalnoj sigurnosti.
Konovalov kaže da je prvo od tih načela nepromjenjivost medjunarodnih granica koje su postavili Ujedinjeni narodi I Završna deklaracija Helsinškog sporazuma iz 1975. Drugi princip je pravo na samoodredjenje koje je američki predsjednik Woodrow Willson objavio u svojih 14 točaka 1918. godine. Konovalov dodaje da se, bez iznimke, u svakom etničkom sukobu jedna strana ili druga poziva na jedan od ova dva principa.
Ovaj analitičar ističe da medjunarodno pravo ne nalaže koji od ova dva principa ima presedan. Zbog toga, potreba jedne etničke grupe za svojim neovisnim teritorijem na kome bi njihov jezik i kultura cvjetali, suprotstavljena je potrebi druge etničke grupe da zadrži taj teritorij kako bi zaštitila svoje osnovne interese.
Svi ovi analitičari daju primjere multietničkih društava koja žive u miru, kao što su Švicarska i Kanada. Kavkaz, s druge strane, je područje gdje su etničke netrpeljivosti dovele do prolijevanja krvi. U nedavnoj prošlosti, Čečeni su se borili protiv Rusa, Ingusheti protiv Osetijaca, Armenijci protiv Azerbaidžanaca, te Abhazijci protiv Gruzijaca. Rat koji je izbio izmedju Osetijaca i Gruzijaca je etnički sukob koji ima globalne implikacije po opskrbu naftom, demokraciju, te politički utjecaj u post sovjetskom svijetu.