Kuba je od Amerike, od najjužnije točke Sjedinjenih Država, od Key Westa, udaljena samo 90 milja, ili 144 kilometra, a od Kube predcastrovskog vremena Ameriku dijeli tek pedeset godina, ali ono o čemu govori roman Rachel Kushner potpuna je nepoznanica većini današnjih Amerikanaca.
Autorici, međutim, i vrijeme i mjesto i događaji dobro su poznati – njen je djed bio direktor rudnika nikla, na Kubi, pedesetih godina i njena je majka na Kubi rođena, u američkoj enklavi o kojoj njena knjiga i govori. No, knjiga nije autobiografska, definitivno je roman, fikcija. Na stvarnim, činjeničnim detaljima autorica vješto stvara i isprepliće niz likova, dijaloga, situacija, događaja koji čitatelja prenose u dva mjesta na Kubi bolje nego što bi sama, gola nebeletristička istina.
Vrijeme radnje romana kasne su pedesete, zadnje godine prije Fidela Castra. Mjesto – dva sela, Preston (danas nosi ime Guatemala) i Nicaro, u istočnoj pokrajini Kube Oriente, kako se, od 1905. do 1976. godine, zvala jedna od tada šest kubanskih provincija. Oba su mjesta “kompanijska,” korporacijske enklave – u Prestonu žive Amerikanci koje je dovela United Fruit Company. U njenom vlasništvu su plantaže šećerne trske – preko 133.000 hektara, plus 850 željezničkih vagona, dva DC3- zrakoplova, jedna jahta.
Dnevno, kompanija proizvodi preko šest i pol milijuna kilograma šećera. Sladak je, doista, business bio tijekom Eisenhowerova razdoblja. United Fruit Company upošljava 14.000 berača, s Jamajke i Haitija. Oni žive po rubovima Prestona, u straćarama. Preston je bjelački grad, u njemu žive Amerikanci, bijelci, žive aristokratski, s poslugom koju je, baš kao i berače trske, moguće dobiti u jednako velikom broju i po jednako maloj cijeni. U Prestonu je i country-club u koji pristup imaju samo Amerikanci.
U obližnjem Nicaru također žive Amerikanci, vode rudnik nikla. Nicaro je stepenicu niže od Prestona, ali još uvijek bjelački. I njegovi žitelji žive životom o kakvom su samo mogli sanjati. Telex From Cuba kronika je njihovih privilegiranih života tijekom razdoblja od šest godina, razdoblja koji se poklapa s vladavinom Fulgencija Batiste, prije početka nove ere – revolucije i Fidela Castra. Batista je američkim korporacijama dao ponudu koju one nisu mogle odbiti – nema štrajkova, nema zakona o radu, nema poreza, no problema. Do dolaska Castra na vlast, Amerikanci su na Kubi i imali pod svojom kontrolom dva njena najprofitabilnija izvoza – šećer i nikl. Castro će kasnije nacionalizirati i plantaže šećera kompanije United Fruit i rudnik nikla, u vlasništvu vlade Sjedinjenih Država.
Batista, Castro neki su od stvarnih povijesnih ličnosti koje Rachel Kushner miješa sa svojim izmišljenim likovima. Ima i drugih – Fidelov brat Raúl, zatim Hemingway, Henry Cabot Lodge, Joseph Kennedy, Desi Arnaz i Lucille Ball... Autorica puni roman živim detaljima koji čitateljima i daju osjećaj da se sami nalaze na otoku, na vrhuncu američkog prosperiteta.
Dok Kubanci i radnici s Jamajke i Haitija rade šest dana na tjedan, njihovi samovoljni američki šefovi i supruge oštra i zajedljiva jezika ispijaju koktele u Pan-American klubu, žale se na svoje kuhare i sluge dok kroz panoramske prozore kluba uživaju u prizoru – brodovi dolaze i natovareni odlaze, s vrećama sirovog šećera. Američka zajednica na Kubi, u godinama pred početak revolucije – raj na kratko vrijeme i samo za rijetke.
Muškarci Nicara i Prestona shvaćaju da su predugo ostali u posjetu kad radnici, na poticaj Fidela i Raúla, podmeću vatru na poljima trske i napuštaju plantaže pred sam početak berbe. Za Amerikance na otoku, to je početak kraja. Previše je njih na otok privukla United Fruit Company kao i rudnik nikla Nicaro i među domaćima raste nezadovoljstvo. Agitiraju za revoluciju i zbacivanje s vlasti Fulgencija Batiste, prijateljski naklonjenog Sjedinjenim Državama.
Postava romana Rachel Kushner ogromna je i raznolika, a priča ispričana kroz viđenje dvoje američke djece – djevojčice Everly i dječaka K.C.-a. K. C. ne može shvatiti zašto se njegova obitelj ne druži i sa siromašnim farmerima. Njegov stariji brat tu dilemu rješava tako što odlazi u brda i priključuje se braći Castro i pobunjenicima.
“Djeca su ponekad pametnija od odraslih,” kaže Everly na samom početku knjige, “i nisu sklona porocima.” Poroci kojima su oni svjedoci? Nevjerni američki očevi, njihove žene-alkoholičarke, prepuštanje svakojakim užicima i izdaje svake vrste, razvrat, samovolja, nasilje, hijerarhija rase i imigracije, političke intrige...sve to u egzotičnom okružju Kube. Naslućujete tragediju u stilu Velikog Gatsbyja.
“Batista je bio persona non grata među Kubancima,” priča K.C. “Mi smo se našli uhvaćeni usred svega. Fidel i Raúl su bili lokalni momci; mislim da se tata nadao da može razumno s njima razgovarati.” United Fruit Company je lijepo surađivala s prijašnjim vladama; uostalom, zar nisu i Castro i njegova braća sinovi bogatih zemljoposjednika?
Rukovoditelji kompanija, međutim, kratkovidi su imperijalisti i ne vide da revolucija koja se sprema nije o ekonomiji, već o kubanskom društvu u kojemu klasni jaz postaje sve širi i dublji. Stoga ne čudi da “lokalni momci” i žele izbaciti bogate američke kapitaliste.
Budući da je povijest temelj romanu Rachel Kushner, znamo kako priča politički završava; njeno evociranje američke propasti i pada snažno je napisano i neobično zanimljivo štivo. Dok indirektno uživa u glamuru i ispadima razdoblja koje opisuje i oslikava, ona ga izravno i optužuje. Telex From Cuba je prvi roman koji prenosi priču o Amerikancima protjeranima s Kube 1958. godine.
Kao i toliko druge literature smještene na Kubu revolucionarnih godina, tako je i roman Telex From Cuba, Rachel Kushner, prožet osjećajem nečeg trajno izgubljenoga. Washington Post, u osvrtu na knjigu, i priziva riječi “Lost” i “Gone,” Izgubljeno, Nestalo, iz romana “Posljednji tajkun,” Francisa Scotta Fitzgeralda. Svijet kojega nikad više neće biti. Rachel Kushner ga još jedan, zadnji put oživljava.