Bijela kuća je priopćila da su se predsjednik Bush i irački premijer Nuri al-Maliki složili da razgovori o dugoročnom iračko-američkom ugovoru o sigurnosti dobro napreduju. Dvojica čelnika razgovarala su jučer putem video linka. Glasnogovornik Bijele kuće je izjavio da je američki predsjednik potvrdio predanost postizanju tog sporazuma uz poštovanje iračkog suvereniteta. Dodao je da je i premijer Maliki naglasio potrebu da taj sporazum ispuni bilateralne interese u područjima kao što su ekonomija, diplomacija i suradnja na polju sigurnosti. Prošli tjedan Maliki je izjavio da su se pregovori našli u pat poziciji zbog pitanja iračke suverenosti. Irački ministar vanjskih poslova Hošjar Zebari izjavio je Kurdsku redakciju Glasa Amerike da je moguće postizanje ovog sporazuma do kraja sljedećeg mjeseca.
Irački premijer Nouri al-Maliki izjavio je prije nekoliko dana da su početni napori u postizanju sporazuma sa Sjedinjenim Državama o budućem statusu američkih postrojbi u Iraku zapeli na 'mrtvoj točki', te da pregovarači rade na novim pristupima tom pitanju. Nakon toga je neki dan irački ministar vanjskih poslova izjavio u Washingtonu da je postignut značajan napredak zahvaljujući američkoj volji da učini cijeli niz kompromisa.
Irački premijer je svojom izjavom o 'mrtvoj točki' pregovora privukao veliku pažnju.Maliki je rekao da se radi o nekoliko spornih točaka između prvotnih prijedloga koji su odvojeno pripremili američki i irački pregovarači, te da su ti nacrti stavljeni na stranu u korist iznošenja novih ideja. Kako je kazao, sporazum će morati "jasno izraziti suverenost Iraka". Prema glasnogovorniku Pentagona Bryanu Whitmanu, to nije problem.
"Prvo načelo je puno poštivanje iračkog suvereniteta. Neće biti nikakvog sporazuma koji bi zadirao u suverenitet. Drugo načelo je puna transparentnost sporazuma. Neće biti nikakvih tajnih dogovora. Sporazumi koje sklapamo s Irakom bit će potpuno javni"
Američki veleposlanik u Iraku Ryan Crocker naglasio je isto to, a jednako su učinili i drugi američki dužnosnici. Colin Kahl, analitičar u Centru za novu američku sigurnost, kaže da se iračke primjedbe na prijedlog uglavnom mogu staviti u dvije kategorije.
"Dio toga je stvaranje utiska o protivljenju kojim se Malikijeva vlada brani pred domaćim nacionalističkim protivnicima koji kritiziraju sporazum. No, dio protivljenja je stvaran: vjerujem da su Iračani bili šokirani nekim elementima koji su bili u američkom prijedlogu."
Kahl kaže da takve stavke uključuju američke vojne operacije bez iračke dozvole, totalnu kontrolu iračkog zračnog prostora, dozvolu za izvođenje američkih vojnih operacija preko iračkih granica u druge zemlje, nastavak pritvora za tisuće Iračana, te zakonski imunitet ne samo za američke vojnike nego i za one koji po ugovoru rade za američku vojsku.
Neka od tih pitanja – kaže Kahl – mogu biti riješena sporazumom koji zahtijeva konzultaciju, koordinaciju, pa čak i odobrenje Iraka, ali u praksi daje američkim snagama slobodu djelovanja koja im treba u trenutnoj situaciji. On kaže da neki irački čelnici čak žele i široka sigurnosna jamstva koja Sjedinjene Države nisu voljne pružiti. Ovaj analitičar kaže da se američki i irački čelnici slažu oko potrebe stabiliziranja Iraka i uzvraćanja na utjecaj Irana. Irački čelnici žele dobiti koliko god mogu, ali – naglašava Kahl – oni žele da, na koncu, pregovori budu uspješni.
Jedna se osnovna stvar nije promijenila: ljudi koji su najbliži Nouriju al-Malikiju još uvijek žele sporazum, oni žele dugoročne odnose sa Sjedinjenim Državama jer sigurno je da postoje neki dužnosnici koji misle: 'Hej, gledaj kakav smo sjajan posao obavili u Basri, u Sadr Cityju i drugdje … mi to sve možemo i sami raditi!' Ali, čini mi se da ne bi zahtijevalo puno uvjeravanja da im se pokaže da to nije baš točno.
Pregovara se ustvari o dva sporazuma: jedan je strateški okvir dugoročnih američko-iračkih sigurnosnih odnosa, a drugi je sporazum o pravnom statusu američkih postrojbi u Iraku. Sjedinjene Države imaju 80 takvih sporazuma o statusu američkih postrojbi sa zemljama diljem svijeta. Cilj pregovarača je stvaranje bilateralnih sporazuma koji bi zamijenili mandat Ujedinjenih naroda za strane postrojbe u Iraku.
Colin Kahl, međutim, kaže da to nije apsolutno neophodno: ako ne bude postignut sporazum u nekoliko slijedećih mjeseci, iračka vlada može odlučiti da pričeka da u Washingtonu stupi na vlast nova administracija, te da u međuvremenu traži privremenu obnovu rezolucije Ujedinjenih naroda.