Ovih dana se navršava šezdeseta godišnjica Berlinskog zračnog mosta kojim su Amerika, Britanija i Francuska 1948. godine slomile blokadu zapadnih dijelova najvećeg njemačkog grada od strane Sovjetskog Saveza. Punih jedanaest mjeseci američki i saveznički zrakoplovi prevozili su hranu, ugljen i druge potrepštine – i tako zbrinuli oko dva milijuna građana Berlina kojima je prijetila humanitarna katastrofa.
Iako se nalazio u sovjetskog okupacijskoj zoni, Berlin - glavni grad poražene nacističke Njemačke - bio je 1948. podijeljen u četiri dijela, na američki, britanski, sovjetski i francuski dio. Svaka je od velesila bila odgovorna za upravu na svom gradskom području, no kako kaže Andrei Cherny – autor nedavno objavljene knjige o sovjetskoj blokadi Berlina – to često nije bilo lako.
"Živjelo se jedva na osnovnom. Količina hrane koje je bila svaki dan dijeljena stanovnicima bila je znatno ispod minimuma preživljavanja koji su odredili Ujedinjeni narodi. Grad je bio u ruševinama – stanovati se moglo tek u četvrtini berlinskih zgrada. Na ulicama su se često mogli vidjeti čopori vukova," kaže Cherny.
Zapadni su saveznici svoju 'polovicu' grada opskrbljivali iz zapadnih dijelova Njemačke – prevozeći ogromne količine hrane, ugljena i drugih potrepština kamionima, vlakovima i skelama. Međutim, nakon što je proveo komunističko preuzimanje vlasti u nizu istočno-europskih zemalja, Staljin je želio uzeti i cijeli Berlin. 25. lipnja 1948. sovjetska je vojska zatvorila sve kopnene i riječne prilaze Berlinu sa zapada.
Andrei Cherny kaže da su saveznici bili svjesni da će – ako pokušaju probiti kopnenu blokadu – doći do otvorenog sukoba. Zato su počeli u Berlin hranu dopremati zračnim putem. Na početku ovog jedinstvenog zračnog mosta, u grad se dopremalo oko 90 tona hrane, na njegovom kraju pet tisuća.
Helga Johnson odrasla je u Berlinu i za vrijeme blokade je imala dvanaest godina. "U školama smo odjednom počeli dobivati obroke. Kruh i pecivo od kukuruznog brašna, kojeg mnogi od nas do tada nisu niti vidjeli. I danas pamtim njegov izvrstan okus. Odjednom je bilo i ugljena, pa smo mogli zagrijati kuću. Bili smo vrlo zahvalni za ono što je za nas učinila Amerika, naš bivši neprijatelj," kaže Johnson.
Mnogi od pilota koji su sudjelovali u berlinskom zračnom mostu još uvijek su osjećali netrpeljivost prema Nijemcima. Međutim, kako kaže Gail Halvorsen, njegov se stav prema Nijemcima promijenio nakon što je na berlinskom aerodromu Tempelhof susreo radnike koji su istovarivali teret iz aviona.
"Nisu okolišali. Došli su ravno u pilotsku kabinu, počeli se zahvaljivati. Gledali su nas kao anđele. Bilu su zaista zahvalni. A kada vidite da je netko zahvalan, onda želite još više za njega učiniti. Zbog tog osobnog kontakta s Berlincima ja sam promijenio mnoga svoja mišljenja iz rata," kaže Halverston.
Gail Halverson je počeo djeci koja su se okupljala na aerodromu donositi bombone i žvakaće gume. Uskoro su mu se pridružili i drugi američki piloti. Ubrzo, slatkiši za berlinsku djecu počeli su se prikupljati i u američkim osnovnim školama. Sovjetska blokada Berlina prekinuta je u svibnju 1949., nakon 11 mjeseci.