Ako je Zapad simbol američkog identiteta, onda je kauboj ljudski simbol Zapada, tipični simbol američkog individualizma. U cijeloj američkoj kulturi nema valjda romantičnijeg mitskog lika. Simbol pustolovnog, slobodnog, nezavisnog duha, u njemu su hrabrost, snaga.
Kuaboj je redovito visok i naočit, u uskim kaubojskim hlačama, s kožnim navlakama, visokim čizmama, s visokom petom i velikim ostrugama. Na njemu i kratka, do struka, jakna od traper-platna, oko vrata bandanna, sa sobom obavezno nosi i poncho koji ga štiti od kiše i hladnog vremena i ten-gallon hat, šešir čije ime potječe iz Meksika – sombrero galoneado.
Iako smatran ikonom sjevernoameričkog kontinenta, tradicionalni američki kauboj, onaj od prvih u Teksasu, nastao je i svoj zanat naučio od španjolskog/meksičkog vaquera (originalno, onoga koji je čuvao stada dugoroge stoke na andaluzijskim ravnicama). Od Španjolaca je došlo i western-sedlo, iz španjolskog su, u engleski jezik ušle i riječi – sombrero i bandanna, chaparejos, reata ili lariat, lasso, buckaroo, macho...
“Samo nekoliko godina provedenih na ranču,” pisao je Theodore Roosevelt, “ostavljaju, utisnute na licu, izvjesne crte koje rječito govore o opasnostima i nevoljama kojima je kauboj izložen, ali s kojima se nosi tiho i bez jadanja.” Život pravog kauboja bio težak i osamljen, nimalo lak način da se zaradi dolar. Ne čudi da je većina nakon sedam godina života i rada “on the range” tražila neki drugi posao u naseljima Zapada. Kaubojski život nikad nije bio romantičan, kao što to nisu bili ni razlozi koji su mnoge muškarce naveli da postanu kaubojima.
Ali mit i stvarnost miješaju se i isprepliću u popularnom imidžu kauboja još od 70-ih godina 19. stoljeća, kad su jeftini romani počeli plijeniti maštu Amerikanaca. A onda i romani iz poznatijih pera western-književnosti – Owena Wistera, Zanea Greya, Louisa L’Amoura...Potom su došli i njihovi brojni filmski pandani.
Definicija kauboja je, u biti, jednostavna. Kao prvo, kauboj mora biti stočar jer i u riječi “cowboy” sadržana je riječ “cow.” Kauboj mora sve o stoci znati, mora se znati za nju brinuti. Drugo, kauboj ne može bez konja, jedino na konju može do nekih mjesta, na Zapadu ih i danas ima, a neke poslove nitko i ne može obaviti bolje od čovjeka i konja. I mora znati raditi s užetom, uže je alat njegovog zanata, ne revolver, kako su to voljeli prikazivati u filmovima. Sposobnost jahanja i korištenja užeta i poznavanje stoke, to je ono što čini kauboja i ništa više od toga.
Mitski aspekt američkog kauboja rodio se odmah po završetku američkog građanskog rata, 1865. godine; bio je to i vrhunac, najslavnije razdoblje kauboja, kad je dogon stoke, iz Teksasa, donosio veliku zaradu, a kaubojski način života i bio glorificiran u romanima. Da bi utolio glad i sve veću potrebu za govedinom, američki se Istok, nakon rata, okrenuo otvorenim prostranstvima zapadno od Mississippija. Prvo je trebalo željeznicu izgraditi, do Kansasa, do legendarnih mjesta poput Wichite, Abilenea, Dodge Cityja... Na tisuće pustolovnih duhova i na tisuće bivših vojnika, naročito vojske Juga, pohrlilo je na Zapad, u potrazi za novim životom. I našli su ga, na rančevima. Među njima, veliki je bio broj crnaca (svaki sedmi kauboj) i Indijanaca, oni su činili četvrtinu svih kauboja, i veliki broj Meksikanaca, podatak koji nećemo saznati iz kaubojskih filmova.
Upornošću i ustrajnošću sve će te vještine naučiti i znanja usvojiti – kako sa stokom raditi, kako divlje konje krotiti, kako velika krda stoke voditi, s teksaških rančeva do krajnjih željezničkih postaja Kansasa i Missourija. Na tim prijegonima stoke, život je i bio najteži i najopasniji za kauboja. Po dvije-tri tisuće grla stoke bilo je pod nadzorom tek desetak kauboja, put je trajao po nekoliko mjeseci, znao biti dug i po dvije tisuće kilometara, dnevno se napredovalo, u najboljem slučaju, po dvadesetak kilometara, ako nije bilo sukoba s odmetnicima i kradljivcima stoke, ako nije trebalo prelaziti nabujale rijeke, ako ljutiti farmeri ne bi krdo preplašili i nagnali ga u bezglavi bijeg, stampedo.
Nakon višemjesečnog strpljivog vođenja stoke opasnim stazama, odredišta su kauboje nagrađivala udobnošću hotela, dobrom hranom, kockarnicama, ženama. Bile su to prilike da sebi daju malo oduška. Katkada je to bilo i malo razuzdanije pa su mnoga mjesta morala uposliti ljude poput Wyatta Earpa, Wild Bill Hickocka... da bi barem donekle bilo zakona i reda. Reputacija kauboja, međutim, kao nekoga tko je nasilan i brz na povlačenju revolvera, nije sasvim zaslužena.
To je slavno i šaroliko razdoblje trajalo samo oko trideset godina, od 1870. do zadnjih godina 19. stoljeća, kad su na prostranstvima Velikih ravnica počele nicati ograde od boljikave žice. “Zlatno razdoblje” pravog kauboja na američkom Zapadu završilo je s početkom 20. stoljeća. Ali kaubojska kultura nastavila je živjeti – na filmu, televiziji, u popularnoj glazbi, u glavama Amerikanaca, više kao spoj mašte i činjenica, ne kao kultura pravog kauboja 19. stoljeća, više kao simbolično pastoralno mjesto nego kao geografska lokacija. Iako je većina sada voljna prihvatiti istinu – da pravi kauboj i njegova kultura nisu ono što su projicirali western-filmovi, kultura mitskog kauboja i dalje je živa. Jer pravi američki kauboj zapravo jest bio romantična ličnost, piše David Dary, u knjizi Kaubojska kultura. “Bio je ljudsko biće koje je tražilo svoje mjesto pod suncem kao i toliki drugi ljudi otkako je civilizacija počela. Njegova kultura razvila se iz uvjeta njegovog vremena i mjesta i kao takva bi trebala biti priznata, kao važna stranica u povijesti naseljavanja američkog Zapada. No kultura mitskog kauboja živi usporedno s onom pravog kauboja, to je evidentno u današnjim gradovima diljem Sjedinjenih Država, u najmanju ruku kao način odijevanja. Cowboys Do It Better!, kaže jedna popularna automobilska naljepnica. Ironično je, međutim, to da je kulturu pravog kauboja uništila, tijekom 19. stoljeća, kultura industrije i biznisa, kultura duboko ukorijenjena u gradovima Istoka. Toj su kulturi trebali domovi, crkve, naselja, gradovi... i podrška vlade i ustanova. I stigla je ta kultura na prerije i ravnice, s doseljenicima. I uspjela. Paradoksalno je, međutim, da ta “biznis-kultura,” koja se proteže od Atlantika do Pacifika, još uvijek vjeruje u mitsku kulturu, kreaciju svojih pisaca, i da suviše Amerikanaca svoje živote oblikuje prema imidžima te mitske kulture, koja nikad nije postojala.”
Nasljeđe starog Zapada je dvojako – mit i činjenica. Unatoč nastojanjima mnogih da prikažu pravu sliku kaubojskog života na ranču, neki ustrajnost kaubojskog mita pripisuju američkom ukusu za jednostavnim i priprostim, što je također mit. Kaubojski, kao i toliki drugi, preživljava jer utjelovljuje obred zrelosti: Kauboj, vrlo često tek dječak ili mladić u svojim ranim dvadesetim, sazrijeva u odrasla muškarca kroz kušnje snage i izdržljivosti. Taj je mit tako privlačan da se često zaboravlja činjenica da kauboji, iako ih danas manje ima, a sve su uže i granice tog “pastoralnog raja,” još uvijek rade na Zapadu i žive životom koji se ne razlikuje puno od njihovih prethodnika.