U pola stoljeća koliko je prošlo od prijelomne odluke Vrhovnog suda kojom je rasna segregacija u školama proglašena nezakonitom, brojne su škole integrirale učenike obju rasa, baš kako su to učinile i zajednice u kojima se te škole nalaze. No, neke zajednice koje su bile rana odredišta crnačkih obitelji srednje klase dio su fenomena nazvanog ponovna segregacija. Za samo nekoliko godina, uslijed iseljavanja bjelačkih obitelji, njihova se školska populacija promijenila od većinski bijele do uglavnom crnačke. Sarah Hulett osvrnula se na jednu školu pored Detroita u državi Michigan.
Prije deset godina, predgrađa Detroita u državi Michigan bila su gotovo posve nastanjena bjelačkim stanovništvom, a isto je vrijedilo i za škole. No, otada se rasna struktura zajednica promijenila, dok se segment učenika koji su bili u manjini povećavao. U školama istočnog Detroita on se povećao deset puta – do jedne trećine. Tako je došlo do miješanja bijele i crne djece. Bruce Kefgen je upravitelj javnih škola u istočnom Detroitu. On kaže da su se nagloj promjeni u rasnom sastavu u tom području morale brzo prilagoditi i škole ovog okruga:
"Time su stvorena različita mišljenja, različiti stilovi, ukusi u umjetnosti i odijevanju. Sve se to da prilagoditi u školi, ali za to treba malo vremena."
A malo tog vremena je sve što je dano nekim okruzima oko grada da se nose s glavnim demografskim promjenama. Prema analizi jedne agencije iz Michigena za unapređenje zajednica i života u njima, nekoliko je okruga u ovoj regiji u istoj situaciji kao i istočni dio Detroita. To može ukazati da se u školama postiže istančanija mješavina rasa. No, ta pomješanost nije dugo trajala u zajednicama u koje su se crnačke obitelji doselile proteklih desetljeća. U nekim predgrađima Detroita jednostavno je nestalo učenika bijele rase. Njihovi su ih roditelji ispisali iz javnih škola i odselili se. No, do toga još nije došlo u istočnom Detroitu.
Nastavnik povijesti Lincoln Stocks vodi razgovor o ratu 1812. godine. Poput većine njegovih kolega u ovoj školi u istočnom Detroitu, on je bijelac. U njegovom razredu svega je nekoliko učenika crnaca. Svi oni sjede u stražnjem dijelu razreda. Gospodin Stocks ovdje predaje više od dvadeset godina. Kaže da djeca koja žive u ovom dijelu grada dovoljno dugo da su se mogla privići novoj rasnoj mješavini, uglavnom nemaju problema sa svojim razrednim kolegama. No, tvrdi da drugi učenici, koji su novopridošlice u ovom okrugu, kao i u raznolikoj zajednici, imaju problema. Lincoln Stocks je i nogometni trener školske momčadi. Kaže da su postojeće napetosti među đacima postale očite kad su morali izabrati kapetana momčadi:
"Afro-amerikanci su glasali za crnačkog kapetana, dok su bijelci glasali za bjelačkog. Ja nisam želio da se naš tim predstavlja na takav način pa stoga kapetana nismo ni izabrali."
Nisu samo odnosi među učenicima izazov. Učenici ponekad dolaze u međurasni sukob i s nastavnicima. Beverly Daniel Tatum je ravnateljica koledža Spelman, fakulteta humanističkih znanosti za žene u Atlanti, država Georgia, koji je oduvijek bio namijenjen ženama crnačke populacije. Ona piše o rasnim odnosima u školama. Kaže da bojazni o međusobnom nerazumijevanju rasa mogu dovesti do toga da studenti koji nisu bijelci ne dobivaju potrebnu pomoć.
Gospođa Tatum dodaje da je svjedočila situacijama kada su bijeli nastavnici oklijevali nazvati roditelje crnačke ili Latino djece koja imaju probleme u nastavi:
"To proizlazi iz straha da bi roditelji mogli sumnjati u namjeru nastavnika, te da bi čak mogli i optužiti nastavnika za rasnu pristranost kad se radi o povratnoj informaciji negativne prirode o uspjehu ili vladanju učenika."
Ella Doster savjetnica je u ovoj školi, i jedna od nekolicine afro-američkog osoblja. Ona kaže da rasni odnosi zahtijevaju neprestanu pažnju:
"Upravo me u mom uredu posjetio jedan momak – to je zapravo naša dnevna tema – rekao mi je o problemima s jednom nastavnicom koja s njim nije postupala korektno. ‘Ima me na zubu,’ rekao je i dodao: ‘To vam moram reći potiho, gospođo Doster, ali ja mislim da je to na rasnoj osnovi.’"
Kada se Doster zaposlila 1969. godine, ona je ovdje bila jedina učiteljica crne rase. U gotovo četiri desetljeća koja su otada prošla, ona kaže da crnačke kolege s kojima je radila može nabrojati na prste jedne ruke. Upravitelj škole Bruce Kefgen kaže da bi volio uposliti nastavnike koji su više nalik svojim učenicima, ali dodaje da se tu radi o sindikalnim ugovorima i da se ne može jednostavno ukloniti ljude kako bi se postigla priželjkivana rasna i spolna ravnoteža.
Gospodin Kefgen se nada da će okrug istočnog Detroita u godinama koje dolaze uspjeti održati rasnu ravnotežu koju ima danas. Jer, kako kaže, ostali okruzi koji su bili u istom položaju nisu u tome uspjeli. Promijenili su se sa gotovo potpuno “bijelih” u “crne.” Bruce Kefgen kaže da bi želio da se škole istočnog Detroita razviju u institucije koje će mnogo vjernije predstavljati svijet u kojeg će ovi učenici stupiti. Kaže da bi im time učinio najveću uslugu – onu koja prelazi akademske granice: onu koja ih uči kako se slagati s ljudima koji su drugačiji.