Jedan događaj, isti akteri i očekivano - dva posve različita viđenja jednog događaja. To je rezime dva prva dana suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču.
Tužiteljstvo je dalo svoju verziju potvrđivanja navoda optužnice. Obrana, za sada jednog optuženoga, Ante Gotovine, pobijala je njene navode tvrdeći da su neutemeljeni u činjenicama.
Kada se izreda većina od 130 svjedoka optužbe - kroz davanje iskaza i protuispitivanje - iskristalizirati će se preciznija slika, svojevrsna slagalica zbivanja za i nakon Oluje. Tužiteljstvo insistira na konceptu zajedničkog kriminalnog pothvata sa svrhom planiranja, organiziranja i provedbe akcije etničkog čišćenja. Izgon civila, sve vrste nasilja i zastrašivanja, pljačka i rašireno uništavanje imovine dio su plana protjerivanja srpskog stanovništva iz Hrvatske.
Gotovinina obrana pak tvrdi da nije riječ o planu, da su i ranija suđenja potvrdila kako su vlasti u tzv. „krajini“ uvježbavale ljude za slučaj evakuacije koja je bila dijelom poznate strategije.
Brijunski su transkripti polazna točka za teze Tužiteljstva. Obrana smatra da ih se tek teba rastumačiti tvrdeći da se neke od optužujućih izjava odnose na srpske vojne snage a ne na srpske civile.
Promatrači misle kako je suđenje tercetu generala zapravo proces članovima zajedničkog kriminalnog pothvata koji nisu među živima, prvenstveno Franji Tuđmanu i Gojku Šušku.
Tužiteljstvo tvrdi da je raširena pljačka organizirana kao dio kampanje zastrašivanja i najavljuje svjedoke koji će pokazati da se pljačka smatrala nadoknadom vojnicima.
Obrana ističe da je riječ o kažnjivim epizodama koje nitko ne niječe te navodi paralelu s valom nasilja – paleža, pljački i ubojstava - na Kosovu 1999., koje nisu zaustavile ni snage NATO saveza a niti međunarodnim promatrači.
Knin je pretjerano granatiran, ciljevi su gađani neselektivno radi širenja panike kod stanovništva, on nije imao vojni značaj a oštećenja u gradu brzo su popravljena radi dolaska Tuđmana i stranih medija - tvrdi Tužitelstvo.
Obrana Ante Gotovine s druge strane iznosi da je pri napadu na Knin korišteno manje artiljerije nego što je trebalo te da je grad bio legitiman vojni cilj kao sjedište pobunjenih Srba.
