U seriji Profili Amerikanaca danas predstavljamo odvjetnika i borca za gradjanska prava crnaca Benjamina Hooksa.
Benjamin Hooks je rodjen u Memphisu, savezna drzava Tennessee, 31. sijecnja 1925. godine. U to vrijeme, Memphis je bio rasno podijeljeni grad, kao i vecina drugih mjesta na americkom Jugu. No, obitelj Hooks je mladog Benjamina rano upoznala s nastojanjima aktivista njegove generacije koji su se borili za slobodu, za gradjanska prava.
Hooksovi su roditelji, primjerice, inzistirali na tome da im se bijelci obracaju sa Mr. i Mrs. Hooks, a ne samo s njihovim imenima kako je to bilo uobicajeno kad su bijelci trebali razgovarati sa crncima. Starija sestra Benjamina Hooksa bila je tajnica lokalnog ogranka Nacionalne udruge za poboljsanje polozaja crnaca, nacionalne organizacije za gradjanska prava – National Association for the Advancement of Colored People - na cije ce celo on sam stati jednog dana.
"Za nasim bi stolom, kod kuce, od jutra do mraka, slusao razgovore koje su vodili moji roditelji i sestra od tretmanu crnaca u Americi. Stalno se o tome u kuci govorilo, s prijateljima, takodjer, kad bi dosli. Moja je obitelj uvijek bila za nenasilni otpor" - kaže Benjamin Hooks.
Srednju je skolu zavrsio 1941. i upisao se na lokalni koledz. Medjutim, poput milijuna drugih, i on je studij morao prekinuti zbog izbijanja Drugog svjetskog rata, i on je u vojsci morao sluziti. No, jos u fazi obuke, on i jos dvanaest drugih Afro-Amerikanaca bili su automatski segregirani u jedinici od dvije stotine drugih vojnika, bijelaca.
"Kad sam izisao iz vojske, vec sam dobro znao da zelim aktivno sudjelovati u ukidanju segregacije. Znao sam da ona mora biti ukinuta. I svijesno sam svoj zivot tome posvetio" - kaže Benjamin Hooks.
U njegovom rodnom Tennesseeju niti jedan ga pravni fakultet nije htio primiti, zbog boje njegove koze. Upisao se na sveuciliste De Paul, u Chicagu, savezna drzava Illinois, gdje je i diplomirao, 1948. godine. Za manje od godinu dana, medjutim, vratio se u Memephis, da bi radio u Nacionalnoj udruzi za poboljsanje polozaja crnaca. Tada, kao i danas, americki crnci nisu se slagali s nacinom na koji postici pravdu i jednakost. Neki su aktivisti, kaze on, zagovarali za nasilni put: "Ja sam se za napredak odlucio, koncept spaljivanja neke zgrade meni je bio stran, cinio mi se potpuno lud. Zato sam se i opredjelio za Nacionalnu udrugu za poboljsanje polozaja crnaca, jer njihova je metoda bila - legalna promjena putem sudskog sustava ili posredovanjem i odlukom Kongresa."
Tijekom pedesetih, Hooks i Udruga bili su kljucni u organiziranju niza bojkota protiv bjelackih biznisa koji su provodili segregaciju i niza nenasilnih protesta sto ce i postati nacin djelovanja sve jaceg pokreta za gradjanska prava pod vodstvom Martina Luthera Kinga. I KING I Hooks zeljeli su utjecati na drustvene promjene kombinacijom moralne snage i zakona.
Hooks je, medjutim, veci naglasak stavljao na pravni akitvizam, dok je King, kaze on, o mijenjanju zakona govorio jednako cesto kao i o mijenjanju nacina razmisljanja u bijelaca: "Mi smo smatrali da, bez obzira koliko nenasilni bili, bez mijenjanja zakona jedan te isti restoran, primjerice, koji ce danas otvoriti vrata crnicima, zatvorit ce ih iduceg dana ukoliko nema zakona prema kojemu ta vrata moraju stalno ostati otvorena."
Vrhunac Hooksovog aktivizma bio je 1977. godine, kad je i poceo svoj 15-godisnji mandat kao direktor Nacionalne udruge za poboljsanje polozaja crnaca. Tijekom tog razdoblja Hooks je pomogao artikulirati stajalista organizacije o rasnoj jednakosti, primanju u skole i stvaranju nacionalnog praznika u cast Martina Luthera Kinga. Intenzivno je radio i na vecoj zastupljenosti Amerikanaca africkog porijekla u odborima vodecih americkih korporacija.
"Eto, to je ono sto smo mi radili i cime smo se bavili u nasoj udruzi. Pokusavali okoncati segregaciju u Americi" - kaže Benjamin Hooks.
Najponosniji je mozda ipak na svoj doprinos stvaranju obrazovnih proigrama za mlade u gradskim sredistima. Pod njegovim vodstvom, Nacionalna je udruga za poboljsanje polozaja crnaca organizirala skupove i organizirala programe diljem zemlje za mlade, da ostanu u skolama, da dobiju diplome koje ce biti njihove putovnice do drustvene jednakosti i punopravnog drzavljanstva.
Hooks i danas mlade potice da koriste sve šanse koje su on i drugi za njih otvorili: "Nadam se da smo za njih, mladju bracu i sestre, mi starija braca i sestre otvorili put do knjiznice. Neka ih citaju. Omogucili smo im da pohadjaju kolezde. Neka ih pohadjaju. I uce o svijetu u kojemu zive. Borili smo se, hvala Bogu da jesmo, i prilicno daleko dosli. Neka oni sada preuzmu svoj dio posla, kako bi ova zemlja bila jos bolja."
Danas vec u svojim osamdesetim, Benjamin Hooks i dalje obavlja svoj dio posla, promice i dalje rasnu i drustvenu jednakost u Sjedinjenim Drzavama. Na vecanosti u Bijeloj kuci, 2007. godine, urucena mu je Predsjednicka medalja slobode, najvise civilno odlicje. U sijecnju ove godine, primljen je u Walk of Fame za medjunarodna gradjanska prava, osnovan pri muzeju Martin Luther King, u Atlanti, savezna drzava Georgia.
