Washingtonska Zaklada Heritage i dnevnik Wall Street Journal objavili su godišnje izvješće o stanju gospodarskih sloboda u svijetu. Hrvatska je i ove, kao i prošle godine, ozbiljno nazadovala. Još 2006. bila je 55. od 161 države, prošle godine 'spustila' se na 109. mjesto, a ove godina pala na 113. – od 157 analiziranih zemalja.
Hrvatska se smatra, kada su ekonomske slobode u pitanju, 'uglavnom neslobodnom zemljom'. Na samom je dnu popisa europskih zemalja - s Moldavijom, Bosnom i Hercegovinom, Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom.
Istraživanje analizira niz kategorija 'ekonomske slobode': slobodu poduzetništva, slobodu na trgovinskom, fiskalnom i monetarnom planu, slobodu od miješanja države u ekonomiju, slobodu ulaganja, slobodu od korupcije, slobodu na području radnog prava te zaštitu vlasničkih prava.
Pet ekonomski najslobodnijih država na svijetu, što znači da – prema ovoj američkoj analizi - u njima postoje najbolji uvjeti za poduzetništvo i gospodarski rast su: Hong Kong, Singapur, Irska, Australija i Sjedinjene Države.
Rezultate istraživanja objašnjava Nataša Srdoč iz Instituta Adriatic u Rijeci koja je nedavno u Zagrebu i predstavila analizu Wall Street Journala i Zaklade Heritage. Upitali smo je zašto Hrvatska iz godine u godinu nazaduje.
Nataša Srdoč: Problem Hrvatske je u tome što se ne provode reforme. Hrvatska stoji u mjestu dok druge zemlje u tranziciji, te zemlje u svijetu općenito, provode reforme. Zbog toga je položaj Hrvatske na indeksu ekonomske slobode svake godine sve gori.
Najveći problem Hrvatske je prevelik državni aparat te prevelik udio državnih troškova u ukupnom bruto društvenom proizvodu. S tim je povezan problem korupcije. Nataša Srdoč to objašnjava na primjeru brodogradnje, kojoj – kako tvrdi - državne subvencije samo štete.
Nataša Srdoč: Kada bi se ukinule sve potpore koje dobiva brodogradnja, Hrvatska bi mogla smanjiti porez na dodanu vrijednost odmah za dva posto. Znači, razmjerno siromašni građani – porezni obveznici – poklanjaju novac stranom brodovlasniku kako bi kupio hrvatski brod. Naime naša brodogradilišta nisu u stanju proizvesti brod za tržišnu cijenu, za koju ga prodajemo, tako da razliku u njegovoj cijeni plaćaju porezni obveznici. Znači, građani daju novac stranom magnatu, a uz put, u tom krugu, se naplaćuju nekakvi brokeri, pa se stvaraju korupcijske afere, a i posluje se totalno neefikasno – jer je država vlasnik. Uglavnom, baca se novac na jednu interesnu skupinu – brodogradnju – a pate građani. Umjesto toga, treba ukinuti državnu potporu brodogradnji, privatizirati je potpuno tako da dođe u ruke onih koji znaju njom upravljati, a time će se i smanjiti korupcija u državnim strukturama.
Nataša Srdoč smatra da će i 2009. godine, kada se objavi sljedeće izvješće o ekonomskim slobodama, morati ponoviti slične zamjerke na račun hrvatske ekonomije. Uzrok pesimizmu su političari, a kao primjer navodi nedavno dovršene koalicijske pregovore o sastavljanju vlade.
Nataša Srdoč: Kada to gledate, pomislite si – je li njima uopće u interesu privatizirati brodogradilišta, Croatia Osiguranje ili Poštansku banku, ukoliko im ta poduzeća služe kako bi privukli koalicijske partnere, da im daju neko mjesto u tim firmama, kako bi oni glasali na istoj strani u Saboru. To je apsurdna situacija. Kako možemo uopće od tih ljudi očekivati da će učiniti bilo kakve promjene, koje bi bile na korist građanima, poreznim obveznicima?
Nataša Srdoč iz Instituta Adriatic svjesna je da 'privatizacija' u Hrvatskoj ima izrazito negativnu konotaciju zbog iskustava iz prošlog desetljeća, no ona upozorava da rast životnog standarda koči prvenstveno skupi i korumpirani državni aparat koji sprečava razvoj tržišne ekonomije i slobodnog poduzetništva.
