Na nedavnom skupu u Houstonu, predstavnici naftne industrije, analitičari tržišta energenata i investitori bili su ujedinjeni u zabrinutosti u vezi s mogućnošću da bi svjetska proizvodnja nafte mogla dostići svoj vrhunac, a da potražnja nastavi s rastom. Njemačka ne-vladina ustanova Energy Watch upozorila je da se to već dogodilo prošle godine, te da će od sada proizvodnja energenata naglo padati. Na energetskoj je sceni mnogo skeptika kada je u pitanju ova apokaliptična tvrdnja – oni naime tvrde da danas postoji tehnička oprema kojom se eksploatiraju rezerve nafte koje bi u prošlosti možda ostale neotkrivene. Međutim, teksaški naftni magnat T. Boone Pickens smatra da će potražnja rasti takvim ritmom da je proizvodnja ipak neće moći slijediti.
"Cijena od 90 dolara po barelu me uopće ne iznenađuje. Neće me iznenaditi niti 100 dolara po barelu. Ne želim to prognozirati, ali mislim daće se cijena prvo popeti na 100 dolara, prije no što se vrati na 80."
T. Boone Pickens dio sadašnjih problema tumači činjenicom da je proizvodnja nafte neefikasna jer je većina naftnih tvrtki na svijetu u vlasništvo države. Te državne firme ne dopuštaju privatnim firmama, poput teksaškog ExxonMobila, da preuzmu aktivniju ulogu u eksploataciji nafte.
"Da li bi se dnevno moglo proizvesti više od 85 milijuna barela? Moglo bi se, kada bi se proizvodnja predala Exxonu – no naravno da to nitko neće učiniti. Problem je u tome što je 75 posto cijele naftne industrije na svijetu u državnom vlasništvu."
Međutim, neki analitičari energetskog tržišta misle da problem nije proizvodnja, već je problem u spekulaciji cijenama, koje se dijelom rezultat zabrinutosti političkom situacijom u Perzijskom zaljevu. Jim Baldauf iz privatnog think tanka Association for the Study of Peak Oil, koji se bavi naftnom problematikom situaciju objašnjava ovim riječima.
"Mi ne tvrdimo da svijet ostaje bez nafte. Mi kažemo da je sve manje jeftine nafte. I ako bolje pročitate što pišu financijske rubrike svjetskih novina, onda ćete vidjeti da to nije prognoza, već se to upravo događa."
Jim Baldauf, inače direktor tvrtke APEX Resources, koja koristi novu tehnologiju za eksploataciju već iskorištenih, 'starih' naftnih nalazišta, kaže da eksploatacija nafte danas nije tako jednostavna kao u prošlosti.
"Treba su bušiti dublje i inteligentnije nego prije. I bez obzira na to, eksploatacija trećine raspoložive količine dvostruko će vas više koštati nego prije."
Bez obzira je li vrhunac proizvodnje već dostignut, ili će se to dogoditi u skoroj ili daljoj budućnosti – sasvim je sigurno da će se razlika između potražnje za energentima i proizvodnje povećavati. 1950. godine, svjetska je naftna industrija svaki dan proizvodila oko 10 milijuna barela nafte. Danas ih dnevno proizvodi 85 milijuna. U sljedećih deset godina, potražnja bi mogla dostići sto milijuna barela dnevno.
Zbog toga, mnoge naftne korporacije – primjerice Shell, BP i ConocoPhillips – aktivno pomažu politiku štednje energenata, a investirale su u istraživanja alternativnih oblika energije. Na energetskoj sceni budućnosti vjerojatno će dominirati kombinacija različitih energenata – nafta, prirodni plin i ugljen. Te vodik, bio-goriva, sunčeva energija kao i vjetar. Oslanjanje na jedan energent više neće biti raspoloživa opcija. Primjerice, širom Amerike sve se češće u kombinaciji s benzinom koristi etanol, gorivo proizvedeno od kukuruza ili šećerne repe.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da etanol ne može u potpunosti zamijeniti benzin – čak kada bi se kukuruz zasadio na svoj raspoloživoj poljoprivrednoj površini u zemlji. Osim toga, potražnja za kukuruzom zbog etanola već je dovela do poskupljenja hrane, tako da se i to mora uzeti kao ograničenje – upozoravaju stručnjaci. Kao alternativni izvori energije tu su i prirodni plin i nuklearna energija- no i oni imaju značajne nedostatke. Prirodni bi se plin većinom morao uvoziti, dok nuklearna energija u javnosti baš i nema najbolji imidž jer se je mnogi boje. Analitičar Charles Maxwell upozorava da se o odluke o alternativnim energetskim izvorima moraju donositi već sada, umjesto da se čekaju nestašice.
"Odluke treba donositi što prije, prije no što dođe do krize. Što ranije, to bolje."
Jer kriza se na svjetskoj energetskoj sceni može dogoditi bilo kada, kaže Maxwell. Može to biti neka prirodna katastrofa, ili pak politička kriza u nekoj od naftom bogatih zemalja. Inače Charles Maxwell je optimist kada je u pitanju sposobnost Amerike da prebrodi energetsku krizu, jer vjeruje u tehnološke sposobnosti američke industrije. Osim toga, život s manje nafte, na određeno vrijeme, možda bi bila dobra stvar za Ameriku – kaže Charles Maxwell.
"Tko kaže da bi zbog takvog života s ograničenjima i štednjom, na ograničeno vrijeme od nekoliko godina, Amerika bila nesretnija? Zalazak sunca bit će jednako lijep kao i kada je bilo nafte na pretek. "
Charles Maxwell smatra da bi od takvog štedljivijeg razdoblja, života u naftnoj oskudici, Sjedinjene Države možda imale i koristi. 'Počet ćemo ponovno cijeniti stvari koje smo potpuno zaboravili cijeniti. Nacija bi zapravo mogla biti sretnija nego kada je nafte bilo na bacanje' – smatra ovaj analitičar naftnog tržišta.
