Linkovi

Long Road Out of Eden, prvi album Eaglesa u 28 godina, “friško skuhana nostalgija”?


Doajen američkih rock-kritičara Robert Christgau davno je hvalio Eaglese, njihov temeljni angažman u rocku, njihovu pjesmu, njihovo pjevanje. I onda dodao: Mrzim ih, jer otuđili su me od stvari koje su mi nekad bile drage. Samo su mirni i laki i “radio-friendly” Eaglesi mogli izazvati takvu emocionalnu polarizaciju. Volim ih – mrzim ih, čuje se i danas, po objavljivanju njihovog sedmog studijskog albuma, prvog u 28 godina….

Kad su se u srijedu, sedmog studenog, u Nashvilleu, na 41. godišnjoj dodjeli nagrada u countryju, na pozornici centra Sommet, pojavili i Eaglesi, mnogi su bili ugodno iznenađeni, drugi jednostavno – iznenađeni. Eagles i country? Za Eaglese, to je i bio prvi takav nastup. Iako u countryju nisu baš potpuni stranci. Bubnjar, Don Henley, bio je, 1993., nominiran za Country Music Award, zajedno s Trishom Yearwood. Godinu kasnije, 1994., album Common Threads: The Songs of Eagles, dobio je CMA nagradu, za najbolji album godine. Bio je to album njihovih pjesama u izvedbi country-zvijezda – Clinta Blacka, Alana Jacksona, Travisa Tritta, Trishe Yearwood, Vincea Gilla…. Gill je, u srijedu, riječima “sviraju kao što bi mnogi od nas željeli svirati, pjevaju kao što bi mnogi od nas željeli pjevati, pišu pjesme za koje bi mnogi od nas poželjeli da su ih mogli napisati” i najavio nastup Eaglesa na najvažnijoj večeri u svijetu countryja. Henley, Glenn Frey, Joe Walsh i Timothy Schmit, sadašnja postava Eaglesa, potom su izveli How Long, klasični rock sa svojeg upravo izdanog albuma Long Road Out of Eden

Nakon njihovog nastupa, web site Eaglesa primio je, u roku od sat vremena, dvije tisuće hitova. Eaglesi nisu country-band, barem ne postoji izravna veza, ali vole ih ljubitelji countryja koji su i ljubitelji southern rocka. A Eaglesi su rock-band s prizvukom countryja. Njihov How Long sada je na vrhu country ljestvica.

Za one koji su se kasnije rodili – Eaglesi su kultni band iz 70-ih, band koji je definirao country-rock tog desetljeća. Prodali su, u svijetu, više od 120 milijuna albuma, dobili četiri Grammyja, bili nominirani 34 puta. Njihov retrospektivni Greatest Hits 1971–1975 najprodavaniji je album u povijesti Sjedinjenih Država, više od 29 milijuna primjeraka. Godine 1998. primljeni su u Rock and Roll Hall of Fame.

Za one od nas koji su s njima “rasli,” nezaboravne ostaju Take It Easy, Life In the Fast Lane, Desperado, The New Kid In Town, Heartache Tonight, Tequila Sunrise, Hotel California….

Popularna se grupa raspala 1980., nakratko ponovno okupila 1994. godine. Album Long Road Out of Eden, sa 20 pjesama, na dva diska, prvi je s novim materijalom koji su legendarni kalifornijski rockeri izbacili na tržište u 28 godina. How Long, istina, davno je još napisao bivši partner J. D. Souther - relikvija Eaglesa s početka 70-ih godina, izvodili su je tada na koncertima, ali nikad, s njima, nije bila snimljena. Pojavila se na Southerovom albumu-prvijencu, prije 35 godina.

Sličnost u naslovima između njihovog zadnjeg studijskog albuma – The Long Run – izdanog 1979. godine, i ovoga – Long Road Out of Eden, izdanog, nakon punih šest godina rada i priprema, tridesetog listopada, nije slučajna. Henley i pjevač-gitarist Glenn Frey, jedina dvojica iz originalnog banda, uvijek su pjevali o asfaltu i daljinama, piše David Fricke, u Rolling Stoneu. Bježati od odgovornosti što je moguće dalje, a onda, kad zabava prestane, dopuzati natrag doma, s puno modrica i malo pametniji, možda.

Entertainment Weekly piše: Čudna se stvar dogodila kad su se Eaglesi raspali, prije 27 godina – počeli su nedostajati ljudima. Long Road Out of Eden sjajan je nastavak Long Runa. S izuzetkom aluzija na celularne telefone i rat u Iraku, zvukovno i tekstovno Eaglesi su potpuno u skladu sa svojim negdašnjim radom, kao da, u međuvremenu, nije ni prošlo više od četvrt stoljeća.

LA Times: Eaglesi su opet skladno ujedinili glasove, nakon 28 godina; nova “Cesta,” iako kroz pustinju koja je puno mračnija, ravna je i glatka, da ravnija ne može biti i glatkija.

Ravna i glatka cesta, možda, ali preko prilično neravnog terena.

Među 20 pjesama, tri su otvoreno politička komentara na sadašnje stanje stvari, poput 10-minutne Long Road Out of Eden. Usput, sa Dixie Chicks su i nastupili, potkraj listopada, na otvaranju dvorane Nokia, u središtu LA-a. Eaglesi, na novom albumu, napadaju sve, od američke vanjske politike i američke arogancije do religije, seksa, novca, novinara, potrošačke kulture… u društvenim komentarima poput Business As Usual, ali ništa više, ukazuju mnogi, nije “business as usual” u glazbenoj industriji; Eaglesi su, naime, za ovaj album, sklopili ekskluzivni marketinški ugovor i program s Wal-Martom, i koje li proturječnosti – u trgovinama te pohlepne korporacije, s užasnom poviješću i evidencijom kad su u pitanju prava njenih uposlenika, prodaju album kojim napadaju konzumerizam i pohlepu korporacija. Tijekom prve godine, u Sjedinjenim Državama i u Kanadi, album će i biti u prodaji samo u trgovinama Wal-Marta, u lancu trgovina Sam’s Club (u vlasništvu Wal-Marta) i izravno, sa websajta Eaglesa.

Mišljenja, barem u Sjedinjenim Državama, podijeljena su, ima pohvala, ima oštrih kritika na račun albuma. Kažu, Long Road Out of Eden je i ono najbolje i ono najgore od Eaglesa.

Neke od pozitivnih reakcija – vrlo solidan, od početka do kraja; epski album, i po dosegu i po ambicijama; savršena, divna instrumentacija; dva diska koja će oduševiti ljubitelje Eaglesa diljem svijeta; definitivno je bilo vrijedno čekati 28 godina; u 20 pjesama – sve ono što smo uvijek voljeli u Eaglesima, još uvijek genijalni, još uvijek sjajne melodije, još uvijek sjajni tekstovi, još uvijek sjajno, ma, što sjajno?, spektakularno vokalno harmoniziranje, nema puno rock-bandova koji četiri vodeća vokala mogu staviti ispred mikrofona; Long Road Out of Eden album je za one slušatelje koji žele nove pjesme koje zvuče kao stare, ali ne nužno i otrcane.

Neke od negativnih – pjesme su slabe, neke jednostavno i suviše duge (sedam i deset minuta); cijeli album je predug, predug zato što nema dovoljno dobrih pjesama da bi opravdale duljinu albuma; glasovi više nisu ono što su bili, razočaravajuće; produkcija neujednačena, na nekim mjestima podbacila; bolje da ovo nisu ni snimili, barem bi ih po najboljem pamtili; gdje je iskra, nema inspiracije; izkalkulirano - udaraju po Americi iz sve snage, ali album prodaju preko Wal-Mart korporacije… oni koji su, u Hotel California, upozoravali na američke ekscese!

Christian Science Monitor lijepo je, prije nekoliko dana, možda najbolje, sažeo… Dobra vijest: Eaglesi se nisu ni najmanje promijenili. Loša vijest: Eaglesi se nisu ni najmanje promijenili.

Kako bilo da bilo – album je već na prvom mjestu u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Norveškoj, na Novom Zelandu, u Australiji i u – Sjedinjenim Državama. Sezdesetgodišnji Don Henley jasno je dao do znanja – nakon ovoga, neće više biti nikakvog drugog albuma Eaglesa.

Slatkogorka It’s Your World Now, zadnja je na ovom albumu, jedna od onih novih koja zvuči kao stara… Tequila Sunrise, možda?

XS
SM
MD
LG