Svrgavanje Saddama Husseina s vlasti imalo je za popratnu posljedicu uklanjanje najvećeg neprijatelja Irana. No, u poslijeratnom Iraku stvari se nisu odvijale onako glatko kako su se Sjedinjene Države nadale. Posljednjih mjeseci, američki dužnosnici se žale da Iran pomaže iračkim pobunjenicima.
Pitanje rastućeg utjecaja Irana sve više se spominje u službenim američkim izjavama o Iraku, uključujući i onu najnoviju predsjednika Busha.
"Ako bismo bili istjerani iz Iraka, to bi obodrilo ekstremiste svih vrsta. Al-Qaida bi pridobila nove regrute i nova skloništa. Iranu bi koristio kaos i bio bi ohrabren u svojim naporima da izgradi nuklearno oružje i dominira regijom. Ekstremisti bi mogli kontrolirati ključni dio globalne energetske opskrbe."
George Friedman, direktor privatne obavještajne tvrtke Stratfor, kaže da se, sa zamrlim političkim napretkom u Iraku i nastavljanjem vjerskog nasilja, fokus Sjedinjenih Država prebacio s promicanja demokracije na obuzdavanje Irana.
"Još uvijek smo predani održavanju koalicijske vlade u Bagdadu i osiguravanju sigurnosnih uvjeta za njezino djelovanje. Ali, kako to postaje sve teže, tako počinjemo gledati kako će Irak izgledati nakon nas. A, kako sada izgleda, Irakom će vjerojatno dominirati Iranci. Dakle, okrećemo se strategiji usmjerenoj ka Iranu."
Od 1980. do 1988, Iran je protiv Iraka vodio krvav rat u kojemu je ubijeno, procjenjuje se, oko milijun i pol ljudi. Godine 2003, Sjedinjene Države su lišile Iran njegovog najgoreg neprijatelja, svrgnuvši s vlasti Saddama Husseina. Taj je potez, kažu analitičari, otvorio Iranu vrata da postane dominantna sila u regiji. George Friedman kaže da Iran vjeruje da je upravo svojedobni rat protiv Iraka učinio tu zemlju legitimnim sigurnosnim pitanjem za Teheran.
"Irak je pitanje od temeljnog nacionalnog interesa za Iran. Protiv te zemlje su osamdesetih godina vodili vrlo dug i krvav rat. Iranu je imao milijun žrtava. Za Iran je najvažnije pitanje da se takvo nešto nikad više ne ponovi. Američko je gledište, s druge strane, da Iran predstavlja regionalnu opasnost i da ga moramo zaustaviti."
Michael Ledeen, znanstvenik u Institutu American Enterprise, koji je blizak administraciji predsjednika Busha, negira da Iran ima ikakve legitimne sigurnosne interese u Iraku. On vjeruje da su Sjedinjene Države trebale svrgnuti vladu u Teheranu prije nego što su se pozabavile Irakom.
"Pogriješili smo u Iraku jer nismo shvatili da će, čim mi stupimo nogom na tlo Iraka, za nama doći Iranci, Sirijci i Saudijci. To je bio pravi nedostatak strategijske vizije. Trebali smo podržati revoluciju u Iranu prije nego što smo krenuli po Saddama Husseina; prvo, zato što bi to bila strateški ispravna odluka, a, drugo, ako već idete u rat protiv pokrovitelja terorizma, onda je Iran na tom području već desetljećima vodeća zemlja."
Wayne White, bivši zamjenik direktora obavještajnog ureda američkog Državnog tajništva, kaže da se susjedne zemlje Perzijskog zaljeva plaše da će, ako se Sjedinjene Države povuku iz Iraka, one same biti uvučene u sektaški sukob u Iraku, u kojemu bi trebale podržavati svoje suvjernike sunite, dok bi Iran podržavao šijite. To bi – kaže on – Siriju, glavnu regionalnu saveznicu Irana, stavilo u nezgodan položaj.
"Sirija je u strateškom savezu s Iranom. Što, dakle, može uraditi? Ignorirati sukob? Ukoliko suniti budu brutalizirani u kontekstu etničko-vjerskog čišćenja u Iraku, sirijski predsjednik Bashir Assad – čija je zemlja predominantno sunitska - naći će se pod ogromnim pritiskom da pruži podršku iračkim sunitima."
Američki vojni zapovjednik na Srednjem Istoku, admiral William Fallon otputio se u subotu na desetodnevnu turneju po zemljama Perzijskog zaljeva. Kako je izjavio Associated Pressu, cilj mu nije uspostaviti novi savez protiv Irana – nalik NATO-u - ali, ističe da bi zemlje Perzijskog zaljeva trebale biti ujedinjene protiv regionalnih ambicija Irana.
