Otkako je album ponovno izdan – sredinom lipnja – obožavatelji Wilburysa, te Supergrupe (s velikim slovom S, da!) s kraja 80-ih godina, slave diljem svijeta. Naročito oni koji su, 1988. godine, iz tko zna kojih razloga (ali sebi to kasnije nisu nikako mogli oprostiti) propustili kupiti Traveling Wilburys, Vol. 1, a onda taj, kao i onaj koji je uslijedio 1990. godine – Volume 3 ( budući da su oba davno bila rasprodana i neobjašnjivo bez novih izdanja), mogli nabaviti možda samo na eBayu, po paprenim cijenama. Bilo nas je dosta, očito, jer od reizdanja ta dva albuma, pod naslovom Traveling Wilburys Collection, prodano je, tijekom protekla dva mjeseca, blizu milijun primjeraka seta od tri diska (Volume 1 i Volume 3 prati još i DVD), što znači – blizu tri milijuna diskova sve skupa. Dokaz da prava ljubav, vremenom, samo raste i jača!
Priča o “sretnom slučaju” zvanom The Traveling Wilburys već je dobro poznata, ali ipak vrijedna prepričavanja…. Ide ovako nekako: U proljeće 1988., Warner Bros. Records je pripremao singl This Is Love, Georgea Harrisona, s njegovog tek izdanog albuma Cloud Nine, ali trebala im je i za B-stranu jedna pjesma.
Harrison je tih dana, zajedno s nekolicinom prijatelja - producentom Jeffom Lynneom (Anthology, Beatlesa), znamo ga i kao pjevača, skladatelja i gitarista Electric Lights Orchestra, zatim, Royem Orbisonom i Tomom Pettyjem, dosta “visio” kod Boba Dylana, u njegovom studiju u Santa Monici. Kad su već svi tu, mislio je, možda mogu nešto zajedno smisliti. Par dana kasnije, Harrison se vratio u Warner Bros. sa demo-vrpcom “Handle With Care.” Šefovi su bili oduševljeni. To je predobro da bi se potratilo na drugu stranu singla, rekli su, može li se od toga nekako napraviti cijela ploča? Harrison se s tom idejom vratio društvu. Budući da su svi imali malo slobodnog vremena između turneja, rekli su – zašto ne?, ali odlučili da će projekt biti puna i jednaka suradnja svih – svi će pjevati, svi svirati, svi skladati i svi raditi na produkciji, frontman-a za bend neće biti, a neće ni svoja vlastita imena koristiti. Naravno da su znali da će svatko prepoznati njihove glasove, ali slavna se petorka, na Harrisonov poticaj, odlučila za demokratski koncept - nitko neće biti “zvijezda,” tek skupina prijatelja koja zajedno svira.
Materijal za album bio je gotov, i snimljen, za samo 10 dana (kad pomislimo koliko je vremena, napora i tehnologije potrebno danas za snimanje daleko manje vrijednih albuma, onda postaje jasno koliko je dobra ta improvizirana Supergrupa bila!). Tijekom prilično opuštenog režima rada, bilo je dosta “kiksova” i Harrison i Lynne bi često znali reći – we’ll bury them in the final mix. Oprema kojom su to postizali, u malom Dylanovom studiju, bila je prozvana “wilburys.” To su ime i sebi dali - prvo Trembling Wilburys, a onda, na (bolji) prijedlog Jeffa Lynnea – Traveling Wilburys. Harrison je uzeo pseudonim Nelson Wilbury, Dylan – Lucky Wilbury, Lynne – Otis Wilbury, Petty je postao Charlie Wilbury, Jr., Orbison – Lefty Wilbury. I tako se, pukim slučajem, prije gotovo 20 godina, rodila Supergrupa, sastavljena od nekoliko među najtalentiranijim, heavyweight rock-glazbenicima. Supergrupa i u isto vrijeme - supergrupi antiteza, jer nije nastala s predumišljajem, a bila je i tako prirodan spoj da je pobijala “status zvijezde,” status koji je uživao svaki od tih pojedinaca.
Album te polu-braće, pod imenom Traveling Wilburys, Volume 1, izdan u jesen 1988., smatraju jednim od najboljih albuma 80-ih godina; časopis Rolling Stone odmah ga je proglasio jednim od 100 najboljih albuma svih vremena.
Pokušavajući objasniti kako je došlo do stvaranja benda, George Harrison je jednom rekao: “Da smo tako nešto planirali ili da je itko ikada rekao - idemo takav bend sastaviti, te i te ljude okupiti, to se nikad ne bi dogodilo, takvo nešto bilo bi nemoguće. Bila je to, u potpunosti, igra slučaja, dogodilo se spontano, čista čarolija. Možda je bio puni Mjesec tada. Zbilja, čista čarolija!”
Ako je itko i gajio nadu da će povremeno ipak nastaviti raditi zajedno, ta se nada ubrzo ugasila. Niti dva mjeseca nakon izdavanja Traveling Wilburys, Volume 1, “najljepši glas rock ‘n rolla” zauvijek je utihnuo, Roy Orbison je, 6. prosinca 1988., iznenada umro, u 52. godini života. Bio je idol svima, od Harrisona do Dylana. Njegov glas bio je jedan od glavnih razloga za uspjeh prvog albuma. U glazbenom spotu, koji su snimili za End of the Line, s tog, prvog albuma, u stolici za njihanje samo je Orbisonova gitara i onda njegova fotografija, tamo gdje se on čuje, kad on pjeva.
1990., preostala četiri člana ipak su se još jednom našla zajedno i snimila još jedan album pod imenom Traveling Wilburys, u produkciji ponovno Harrisona i Lynnea, ali umjesto Volume 2, dali su mu naslov Volume 3, neki kažu - tipično za njihov stil humora, iz vica, da bi se zbunila publika, drugi – da mnogi Pettyjev Full Moon Fever smatraju kao Volume 2 (Lynne, Harrison i Orbison sudjelovali su na tom albumu), treći – bilo je već toliko bootleg albuma, s ranim studijskim snimkama, koji su nosili naslov Volume 2… postoji više teorija. Članovi su, za Volume 3, čak i svoje pseudonime donekle promijenili – od Nelsona Wilburyja Harrison je postao Spike Wilbury; Dylan, od Luckyja – Boo Wilbury; Lynne, od Otisa - Clayton Wilbury; a Petty, od Charlieja, Jr. – Muddy Wilbury. Album su posvetili uspomeni na Leftyja, na Roya Orbisona.
Volume 1 imao je veliki međunarodni uspjeh, bio prodan u više od pet milijuna primjeraka, i to u trenutku kad prodaja albuma svakoga od članova benda nije baš sjajno išla. Drugi je album doživio nešto manje uspjeha. Pjesme su bile dobre, neke postale i radio-hitovi, ali nedostajala mu je spontanost prvog albuma, bio je, možda, malo više planiran i forsiran, dokaz da je trenutke jedinstvene kreativne sinergije teško ponoviti.
Wilburysa nikad više neće biti, nema Orbisona, nema više ni Harrisona. Umro je prije nego što je, kao glavni držalac autorskih prava, mogao ponovno izdati oba albuma. Njegovu je želju ispunila njegova udovica, Olivia. Više od pola milijuna primjeraka prodanih u samo tri tjedna po izdanju seta dokaz su da je reizdanje bilo itekako potrebno i da su Traveling Wilburys ostavili puno dubljeg traga nego što je to na prvi pogled izgledalo.
Traveling Wilburys Collection kompilacija je re-mastered verzija oba albuma; na svakome su još i po dvije rijetke, bonus-snimke (među njima - Nobody’s Child, pojavila se, do sada, jedino na kompilaciji Nobody’s Child: Romanian Angel Appeal, čija svrha je bila prikupljanje pomoći za sirotišta i napuštenu djecu u Rumunjskoj), a dva kompakt-diska prati i 24-minutni DVD, dokumentarac o osnivanju benda, snimanju njihovog prvog albuma i glazbenih spotova. Dok ga gledamo, Roy i George su još uvijek s nama, još uvijek dio ovoga svijeta.
Reizdanju je dodano i ime bubnjara Jima Keltnera, njegova je uloga za Supergrupu bila od bitnog značaja. Na originalnom albumu, on nije bio naveden kao Wilbury, na reizdanju nosi ime Buster Sidebury.
Da glazba te Supergrupe i nije bila dobra, a vrlo je dobra, imati opet njihova jedina dva albuma na raspolaganju, velika je sreća, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog činjenice da se radi o petorici od doista najvećih glazbenika našeg vremena. Kako je netko rekao: “Jedan Beatle, jedan Dylan, jedan Heartbreaker, jedan legendarni glas i jedan Electric Lights Orchestrator… zvuči kao rock-ekipa snova, ali to je bila stvarnost, prije gotovo 20 godina. Jedna od najboljih ‘supergrupa’ svih vremena!”
Ono što Traveling Wilburys izdvaja od drugih, što ih čini Supergrupom, jedinstvenom među supergrupama, to je da ništa nije bilo unaprijed smišljeno, da je sve sa skromnim ambicijama, bez ikakvih pretenzija (političkih ili inih), počelo, u slučajnom, ležernom druženju jednog običnog poslijepodneva koje je urodilo glazbom koja je sve samo ne – obična. Toliko talenta, toliko kemije među njima. I činjenica da se radi o doista savršenoj suradnji istinskih prijatelja, bez zavisti, bez uobraženosti ili razmetljivosti, bez isticanja vlastite važnosti. Svaki, na svoj način, i zasluženo, slavan, svaki već legenda rock ‘n rolla, ali svaki ispunjen divljenjem i poštovanjem za drugoga. To se i čuje i osjeća, a i vidi, na tri kompilacijska diska.
Ako drugi album, Volume 2, i nije ponovio uspjeh prvoga, Traveling Wilburys se nemaju čega sramiti, i na njemu je, kao i na prvome, obilje jednostavnog “good-time rock ‘n rolla,” od Handle With Care do Wilbury Twista… između njih, još niz nezaboravnih pjesama, još niz istinskih dragulja!
Više od desetljeća rasprodani, albumi su bili teško dostupni i samo onima dubljeg džepa. Diskografska kuća Rhino taj je problem sada riješila; ljubitelji imaju više izbora – standardni 2CD/DVD set, s popratnim tekstom na 16 stranica, deluxe izdanje, s istim kompakt-diskovima i DVD-om te knjigom na 40 stranica. Drugo izdanje deluxe seta (prvo je rasprodano) planira se za 20. studenog, kao i set gramofonskih ploča, s obiljem tiskanog materijala i posterima.