Linkovi

Zemlja Amiša


Ne tako daleko od vreve i buke gradova žive Amiši okruga Lancaster u saveznoj državi Pennsylvaniji. Ovi duboko religiozni ljudi odbacuju pogodnosti modernog društva u korist jednostavnije vrste života, gdje su jedino prevozno sredstvo kola s konjskom zapregom, i gdje konjska snaga uistinu znači - konjska snaga.

"Dobrodošli na amišku farmu i u amišku kuću. Moje ime je Eric. Ja ću vam reći nešto više o Amišima, o njihovom stilu života, odijevanju, i o tome zašto rade to što rade. Ova kuća na gospodarstvu u Lancasteru, u Pennsylvanniji, prva je amiška kuća otvorena javnosti. Otvorili smo je 1955.-e godine," kaže Eric Conner, marketinški direktor amiške kuće i farme.

On kaže da su Amiši izabrali živjeti pojednostavljenim životom na temelju svojih vjerskih uvjerenja. "Amiši su došli iz Europe, najviše ih je pristiglo iz Njemačke i Švicarske. Zbog toga što su bili proganjani kao zasebna vjerska grupa, koje je počelo 1693. godine, za obavljanje svojih crkvenih obreda morali su se tajno sastajati u kućama, podrumima ili pećinama. Tako su, po dolasku u Ameriku, željeli nastaviti koristiti svoje domove kao crkve," kaže Conner.

Amiši su vrlo pobožni i ozbiljno shvaćaju biblijske zapovijedi koje nalažu da se odvoje od modernog svijeta i onoga što on pruža u smislu tehnologije, uključujući i električnu energiju. U njih se energija dobiva iz petroleja, drva, ugljena ili prirodnog plina.

Njihov skroman život očituje se i u jednostavnoj odjeći koju nose. Eric ističe da, recimo, bijela haljina kod djevojaka nije samo namijenjena za crkvu, već i za djevojčino vjenčanje. To je ujedno i posljednji put kada će ona nositi bijelo. Nakon ceremonije vjenčanja, ona će skinuti svoju bijelu haljinu, pelerinu i pregaču i obvezati se da će je čuvati sve do kraja svog života. Tu će odjeću nositi kada je polože u lijes.

U amiškoj zajednici, kaže Conner, muškarce se od dječaka može prepoznati po šeširu. "Tinejdžere se može prepoznati po šeširu koji je niži, a vrh mu je neravan. To znači da su oni sada u dobi kad im je dozvoljeno napustiti zajednicu i sastajati se s djevojkama, nakon čega moraju odlučiti hoće li postati Amišima ili ne. Biti Amiš nije nametnuta odluka, već dobrovoljna - to svatko mora odlučiti za sebe," kaže Eric Conner.

Kako se svijet oko ovih mirnih gospodarstava mijenja, tako su se promijenili i neki amiški običaji. Lester Hoover, turistički vodič ove farme, kaže da se prijevoz ne sastoji više od samo jednoprežne kočije. "Amiši su podijeljeni po pitanju automobila. Dok neke grupe posjeduju auto, druge su zadržale konja i kočiju. Zato ih nazivamo -“novi red”, a ove druge – “stari red.”

No, brojni su običaji ostali. Amiška djeca od prvog do osmog razreda zajedno pohađaju nastavu u jednoj prostoriji, a poljodjelstvo je glavni oslonac u životu Amiša. Prosječna obitelj, kaže Hoover, obično drži dva konja za zapregu kočije, dok se za obradu zemlje koristi nekoliko mula. Mljekarstvo je jedan od najvažnijih izvora prihoda.

Mnogi Amiši vjeruju da njihovo odvajanje od vanjskog svijeta učvršćuje njihovu zajednicu. A ta zajednica raste. Amiška populacija u okrugu Lancaster povećala se za gotovo tri puta tijekom posljednjih 50 godina.

XS
SM
MD
LG