Danas 2. srpnja, obilježava se sedamdeseta godišnjica jedne od najvećih misterija 20.-og stoljeća. Toga je dana proslavljena avijatičarka Amelia Earhart nestala bez traga. Zanimanje za ovu ženu i njenu zagonetnu sudbinu ne jenjava ni danas.
Posjetitelji Nacionalnog muzeja zrakoplovstva i istraživanja svemira u Washingtonu i dalje traže informacije o Ameliji Earhart. Prema riječima kustosice ovog muzeja Dorothy Cochrane, 70 godina nakon njenog nestanka, Earhart se još uvijek smatra najpoznatijom ženom-pilotom. “Amelijin nestanak svakako je pridonio da njeno ime do danas ostane u očima javnosti,” rekla je Cochrane. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća – u zlatno doba avijacije – kada su piloti poput Charlesa Lindbergha postizali rekorde i stvarali naslove u novinama, Amelia Earhart dokazala je da se s njima može natjecati na istoj razini. Pet godina nakon Lindberghovog prvog solo leta preko Atlantskog oceana, Earhart je uradila isto to.
"Amelia je postala prva žena koja je sama preletjela Atlantik 1932. godine. Ukupno je bila tek druga osoba u tom pothvatu – što mnogi ne znaju – nakon što je isto učinio Charles Lindbergh 1927. godine. Ona je tako krčila put za žene, ali i za pilote, tim više što se rekordi koje je postigla nisu odnosili samo na žene".
Drugim riječima, Earhart je bila prva osoba koja je sama letjela od Kalifornije do Havaja, od Los Angelesa do Mexico City-a, i od Mexico City-a do Newarka. A 1937. godine, 6 godina nakon što je Wiley Post obletio zemlju, Earhart se odvažila da postane prvom ženom koja će preletjeti svijet. "Ona je željela da taj let bude njen posljednji, najveći, istraživački, rekordni let. Imala je jedan od posljednjih modela aviona, model Lockheed Electra, opremljenog novom tehnologijom. A let je praćen širom svijeta, budući da je Amelia obletjela ekvator, što je najduži krug za let oko zemlje".
Earhart i njen navigator Fred Noonan taj su 46 tisuća kilometara dugi let obavljali u fazama, od kojih su im bile ostale još samo dvije. Letjeli su od mjesta Lae u Novoj Gvineji do otoka Howland, daljine od 4 tisuće i stotinu kilometara.
Dorothy se prisjeća kako je čamac pod imenom Itasca američke obalne straže održavao kontakt s avionom putem radija i bio usidren nedaleko od obale kako bi im pomogao da slete. "Njeno posljednje javljanje bilo je: “Blizu sam vam, ali vas ne vidim. Idem prema lokaciji pored otoka Howland.” Signali su tada bilo vrlo jaki. To nam je najjasniji dokaz da je bila pored Howlanda, ali da ga nije mogla naći".
Cochrane to objašnjava činjenicom da je Amelia odlučila sa sobom ponijeti samo radio odašiljač - kako bi mogla uzeti više goriva za tako dugi let. Da se odlučila na bolju opremu naprednije tehnologije, to bi joj vjerojatno pomoglo da prepozna Itascin signal. "Odbivši ponijeti sofisticiraniju opremu, stavila je svoj život na kocku, i to je glavni uzrok njenog nestanka".
Nakon masovne potrage, avion i posada proglašeni su nestalima u oceanu. No, odmah nakon toga, ljudi su počeli nagađati što se s njima dogodilo. Postojale su teorije da je Ameliju i Noonana uhitila japanska vojska i da su tamo možda optuženi za špijunažu i ubijeni uoči početka Drugog svjetskog rata. Druga je teza pak da su sletjeli na nenaseljeni otok i umrli čekajući spasioce.
No, Dorothy Cochrane iz Nacionalnog muzeja zrakoplovstva i istraživanja svemira vjeruje da je Ameliji ponestalo goriva u avionu te da se srušila u Pacifički ocean. "Sve do današnjeg dana ovo je jedna od najvećih zagonetki na svijetu. Sva područja za koja se vjeruje da je na njih sletjela već su istražena. Znači, ako ćemo ikada nešto i naći, bit će to oko 5 tisuća metara ispod Pacifičkog oceana, nedaleko od otoka Howland".
Sve dok se ti dokazi ne nađu, uvijek će biti onih koji vjeruju da Amelia Earhart nije nestala u oceanu – a tajanstvenost njene sudbine i dalje će nas pratiti.