Sjedinjene Države su predložile postavljanje elemenata novog protu-raketnog štita u Češkoj i Poljskoj, opravdavajući to opasnošću od projektila koji bi na Zapad mogle lansirati zemlje poput Irana. Međutim, kako javlja Gary Thomas, zapadni analitičari tvrde da će Iranu još trebati dosta vremena da razvije projektile koji bi mogli ugroziti Europu ili Ameriku.
'Vjerojatno je riječ o šali' – ovako je čelnik iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Larijani prokomentirao američke tvrdnje o ugroženosti Zapada iranskim projektilima. Larijani kaže da iranske rakete ne mogu domašiti Europu.
Međutim, administraciji predsjednika Busha nije do smijeha. Zapadni stručnjaci tvrde da Iran, zaista, danas nije u stanju svojim projektilima pogoditi Europu ili Sjedinjene Države – no to ne znači da će i u budućnosti biti tako. Ken Katzman, stručnjak za Iran koji radi u Odjelu za istraživanja američkog Kongresa, smatra da vlada predsjednika Busha, očito, ima dugoročniji pristup ovom problemu: "Vjeruje se da Iran radi na interkontinentalnim raketama, dometa oko 5600 kilometara. Po najnovijim objavljenim podacima, takve će projektile Iran imati otprilike 2015. godine – što je za manje od deset godina."
Američke planove o postavljanju elemenata protu-raketnog štita u Češkoj i Poljskoj posljednjih mjeseci najjače kritizira Rusija. Tenzije su ponešto opale nakon što je ruski predsjednik Putin prošli tjedan predložio da Sjedinjene Države surađuju s Rusijom u korištenju jedne radarske postaje u Azerbejdžanu, zemlji koja graniči s Iranom.
Paul Kerr, analitičar u privatnoj znanstvenoj tvrtki Arms Control Association, kaže da ga zbunjuje činjenica da su Bijela kuće uopće odlučila ulaziti u spor s Kremljom – oko problema koji se vjerojatno uopće neće ostvariti: "Iran nije testirao niti jednu raketu, što bi – da se dogodilo – opravdalo ove napetosti na relaciji Washington–Moskva. Na ovom je pitanju potrošeno dosta vremena, na diplomatskom planu – u trenutku kada imamo toliko drugih problema. A sve zbog navodne prijetnje koja u ovom trenutku – ne postoji. Možda će postojati u budućnosti. Međutim kad zbrojite uloženo i postignuto – ovo pitanje nije bilo vrijedno uložene energije."
Doug Richardson, urednik vojnog časopisa 'Jane's Missiles and Rockets' kaže da će projektili - presretači koje Washington namjerava postaviti u Češkoj i Poljskoj slabo zaštititi Europu. Oni su tu – kaže Richardson – da obrane Ameriku: "Projektili-presretači trebaju onesposobiti raketu u sredini njezina puta prema cilju, a ne kraju njezine putanje. Zbog toga ih ne postavljati blizu mete – kao što recimo činite s protu-avionskim topništvom. Presretače se želi pozicionirati negdje na sredini između točke lansiranja i cilja, tako da raketu napadate dok je na najvišoj točki svoje putanje."
Iranski projektil razvija se po uzoru na sjevernokorejsku raketu dalekog dometa, no dobio je i strunu pomoć iz Rusije i Kine. Naprednija verzija ovog projektila, raketa 3-A, ima domet između 1500 kilometara i 1800 kilometara. Može doseći Tursku a i Izrael, zemlju kojoj iranski predsjednik opetovano najavljuje uništenje.
Međutim, Ken Katzman iz kongresnog Odjela za istraživanja upozorava da iranski projekt nije bez nedostataka: "Iran je 2003. objavio da oružje funkcionira te da se proizvodi. No i danas je upitna pouzdanost i točnost tog projektila. Neki od testova prošli su vrlo loše. Zbog toga, mene osobno iranska prijetnja brine nešto manje nego neke druge kolege."
Doug Richardson iz časopisa Jane's kaže da iranske oporbene skupine u inozemstvu preuveličavaju iranski vojni arsenal, a da su obavještajni podaci često nepouzdani. U vezi ruske ponude da Washington i Moskva surađuju u radu radarske postaje u Azerbejdžanu – te da na taj način drže na oku iranske projektile – Bijela je kuća priopćila da će je proučiti.
