U Senatu Sjedinjenih Država, skupina demokratskih i republikanskih senatora objavila je da je s Bijelom kućom postignut sporazum o reformi imigracijskog sustava. Ovaj bi plan, među ostalim, jamčio izvjesnu legalizaciju statusa milijuna ilegalnih useljenika koji žive u Sjedinjenim Državama.
Sa senatorima koji su jučer objavili vijest o postizanju sporazuma o reformi useljeničkog sustava bili su i ministar domovinske sigurnosti Michael Chertoff te ministar trgovine Carlos Gutierrez.
Republikanski senator Arlen Specter izjavio je da će ova reforma obnoviti vladavinu zakona na području useljavanja. Za imigrante koji dolaze u Ameriku ilegalno uspostavit će se poseban program za 'gostujuće radnike na privremenom radu'. Ovaj će program biti uveden, međutim, tek nakon što se na granici uspostavi oštriji sustav kontrole, kao i bolji nadzor nad zapošljavanjem stranaca bez adekvatnih dokumenata.
Predsjednik George Bush pozdravio je postizanje ovog sporazuma između grupe utjecajnih senatora iz obje stranke i Bijele kuće. On je rekao da će zakon, kada bude usvojen, jamčiti da se prema ilegalnim useljenicima vlasti ponašaju 'bez animoziteta, ali i bez amnestije' za njihovo kršenje zakona prilikom ilegalnog prelaska granice.
Predsjednik Bush više je puta posljednjih mjeseci ponavljao svoj poziv da se reformira imigracijski sustav. Njegov plan predviđa pojačavanje mjera sigurnosti na granici, kampanju protiv zapošljavanja ilegalnih imigranata, stvaranje programa za 'gostujuće radnike', omogućavanje milijunima ilegalnih useljenika da legaliziraju svoj status te promicanje kulturne i jezične asimilacije pridošlica.
O ovoj posljednjoj komponenti predsjednikova plana - integraciji imigranata – održano je jučer u Kongresu posebno svjedočenje na kojem su se oštro razilazila mišljenja o tome žele li se današnji imigranti brzo asimiliratiu američko društvo, kao što je to bio slučaj prijašnjih desetljeća i stoljeća.
Od stjecanja američke neovisnosti, službeni je moto bio E pluribus unum – od mnogih jedan. Žive li Sjedinjene Države i danas u skladu s tim idealom ili postaju balkanizirane u kulturnom smislu - između građana rođenih u ovoj zemlji i sve većim segmentom imigranata s vrlo malim ambicijama, ili posve bez njih, da se asimiliraju u dominantno američko društvo?
To pitanje ima izravni utjecaj na vrlo žučnu raspravu o imigraciji…Govoreći na saslušanju Pododbora za sudstvo o imigraciji i državljanstvu, republikanski član Zastupničkog doma iz Iowe Steve King je izrazio zabrinutost zbog spore asimilacije imigranata, kao i njihove, navodno slabije odanosti Sjedinjenim Državama. "Moramo drugačije koncentrirati svoje prioritete, kako bismo pomogli onima koji su ovdje legalno da prihvate svoju novu zemlju. Treba ponovo naglasiti važnost učenja zajedničkog nam engleskog jezika, naglasiti važnost temeljnih američkih vrijednosti, ideala naše ustavne republike, te osiguravati da useljenici budu lojalni Americi, a ne zemljama iz kojih dolaze."
Kongresnik King je naveo primjere s nedavnih imigracijskih prosvjeda na kojima su useljenici mahali zastavama zemalja iz kojih su došli u Sjedinjene Države kao znak veće prijetnje američkim kulturnim temeljima.
Drugi ukazuju na pomak prema dvojezičnosti u Sjedinjenim Državama - s engleskim i španjolskim tekstom na vladinim dokumentima, na brošurama za izbore i na sve većem broju proizvoda široke potrošnje.
Naglašava se kako su Sjedinjene Države u prošlosti primile velike valove useljenika iz Italije, istočne Europe, Kine i drugih zemalja, ali uporabi engleskog nikad nije prijetila opasnost kao danas.
Ova zabrinutost je predimenzionirana - smatra sociolog sa Sveučilišta Kalifornije Ruben Rumbaunt, koji je rođen na Kubi. "Proces jezičke asimilacije na engleski odvija se možda brže negoli ikad dosad. Zapravo Sjedinjene Države se opisuje kao 'groblje jezika' zbog njihove povijesne sposobnosti da apsorbiraju milijune imigranata i iskorijeni njihove materinje jezike unutar nekoliko generacija. Dobro znanje engleskog oduvijek je bio ključan socio-ekonomski faktor za imigrante i za njihovo puno sudjelovanje u društvenom životu nove domovine. Posljednja osoba kojoj biste to trebali treći je sam imigrant" - kaže Ruben Rumbaunt.
A što je s vjerovanjem da su se bivše generacije imigranata asimilirale brže i spremnije, dok se tome današnje odupiru? Prema povjesničaru Garyju Gerstleu sa sveučilišta Vanderbuilt, koji je također svjedočio u Kongresu, to je mit. "Integracijski proces ranijih imigranata, posebice preko dvadeset milijuna onih koji su došli iz istočne i južne Europe između 1880. i 1920. mitologizira se kao brz, lak i bez problema. Zapravo, i te imigrante se naširoko smatralo radikalno drugačijim u smislu kulture i vrijednosnog sustava u odnosu na Amerikance. I za njih se mislilo da nemaju želje ni volje da se integriraju u američko društvo. Za njihovu je integraciju trebalo, međutim, punih pedeset godina" - kaže ovaj stručnjak.
Ipak, neki su se trendovi izmijenili. Jedna nedavna studija pokazuje da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća 75 posto imigranata tražilo američko državljanstvo, dok to danas čini samo oko 25 posto. Znači li to da su današnji useljenici manje spremni formalno deklarirati svoju odanost Sjedinjenim Državama? Ako jesu, znači li to da se danas američko državljanstvo manje cijeni ili su imigranti sučeljeni s preprekama i odvraćanjem u procesu dobivanja državljanstva?
Sociolog Ruben Rumbaunt kaže da bi došlo do potpune asimilacije imigranti moraju istinski željeti integraciju, a društvo u širem smislu ih mora prihvatiti i poželjeti im dobrodošlicu.