U Ukrajini je obilježena dvadeset i prva godišnjica najteže nuklearne nesreće u povijesti do koje je došlo 26. travnja 1986. godine u Černobilu. Nesreća do koje je došlo u ranim jutarnjim satima 26. travnja još uvijek izaziva trurbna sjećanja u ovoj bivšoj republici Sovjetskog Saveza.
Jedno izvješće Ujedinjenih naroda o Černobilu kaže da su posljedice ove nuklearne katastrofe bile preuveličane te da radioaktivno zračenje nije bilo toliko štetno za ljudsko zdravlje. Međutim, žiteljima Ukrajine, za koju se dugo smatralo da je jedna od najteže pogođenih zemlja, ta poruka ne zvuči istinito. Dvadeset jednu godina kasnije osnovne činjenice vezane za černobilsku nesreću, kao na primjer broj žrtava, još su uvijek predmet raspravi. U spomenutom izvješću stotine stručnjaka su se složile da se manje od 50 smrtnih slučajeva može izravno pripisati radijaciji, od kojih su gotovo svi bili pripadnici spasilačkih ekipa – koji su nazvani "likvidatorima".
Međutim UN-ovo izvješće dalje navodi da je radijacija mogla uzrokovati još do četiri tisuće smrtnih slučajeva u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, što je manje od prijašnjih procjena od nekoliko desetaka tisuća žrtava. No bivši likvidator Ivan Zharavić tvrdi da izvješće nije točno. On kaže da je prije nesreće postotak bolesne djece u regiji bio dva posto, a danas je 88 posto. Prema njemu, najviše zabrinjava to što je dugoročno praćenje utjecaja Černobila na djecu de-facto obustavljeno, premda mnogi vjeruju da bi potomci sljedećih mogli poslužiti kao dobri pokazatelji.
Po riječima jednog znanstvenika, nesumnjivo je da nas očekuju neugodna iznenađenja. Međutim dr. Igor Komisarenko, voditelj kijevskog Instituta za metabolizam i endokrinologiju koja liječi slučajve raka prouzrokovanog nuklearnom radijacijom, nešto je optimističniji. Komisarenko kaže da je do danas operirao preko pet stotina černobilske djece od kojih mnogi danas žive normalnim, zdravim životom. Nadalje on kaže da je danas broj operacija djece s rakom štitnjače vrlo nizak, te da se približava pred-černobilskoj razini, no priznaje da je u porastu broj odraslih slučajeva, kod ljudi koji su u vrijeme nesreće bili djeca.
U Černobilskoj regiji je u međuvremenu došlo do određenih znakova obnove. Stotine ljudi se tamo vratilo, u kraj koji je danas jedno od najvećih prirodnih rezervata različitih životinjskih i biljnih vrsta, u koji ljudska noga rijetko kroči. No to bi se moglo uskoro promijeniti, obzirom da je Černobil postao neka vrsta putnog odredišta takozvanog ekstremnog turizma za posjetitelje koji dolaze vidjeti zonu nesreće.