Cesar Chavez je bio jedan od najvećih radničkih vođa Sjedinjenih Država 20. stoljeća, osnovao i vodio prvi uspješni sindikat farmerskih radnika u povijesti Sjedinjenih Država. Za razliku od onih drugih poznatih sindikalnih vođa poput Jimmyja Hoffe, Georgea Meanyja ili Harryja Bridgesa, koji su vodstvo svojih organizacija naslijedili, Cesar Chavez je, sa šačicom drugih, svoju organizaciju – United Farm Workers, osnovao sam, tamo gdje prije nijedne druge nije bilo. Na toplim, plodnim, ponekad nasilnim, poljima Kalifornije, s kojih su generacije i generacije mizerno plaćenih imigranata hranom snabdjevale stolove Amerikanaca. Savjest tih Amerikanaca, međutim, nije, tijekom 60-ih i 70-ih godina, uznemiriti uspio niti jedan drugi sindikalni vođa tako kao što je Cesar Chavez. Strpljivo i predano, Ghandijevim metodama – nenasilnim štrajkovima, bojkotima i mudrim korištenjem masovnih medija. Njegova ga postignuća stavljaju u isti red s najvećim vođama pokreta za građanska prava, poput Martina Luthera Kinga.
Cesar Estrada Chavez rođen je, 1927. godine, blizu Yume, u Arizoni. Tridesetih godina, zbog velike gospodarske krize, a onda i velike suše, obitelj Chavez je svoju zemlju morala napustiti i, u potrazi za poslom, zaputiti se u Kaliforniju. Od farme do farme, berući voće i povrće, nekako su za život zarađivali. Sa stotinama tisuća drugih migranata, s američkog Srednjeg Zapada i Jugozapada, živjeli su u logorima, nerijetko spavajući u vlastitim starim automobilima. Za to je vrijeme Cesar promijenio više od 30 osnovnih škola. Još kao dijete, Chavez je iskusio bijedu i siromaštvo jedne od najizrabljivanijih skupina u Sjedinjenim Državama – sezonskih radnika. Kad se obitelj Chavez, sa šestero djece, konačno skrasila, bilo je to u jednom barriu, jednoj četvrti istočnog San Josea, koju su njeni žitelji zvali “Sal Si Puedes,” u značenju “iziđi iz nje, ako možeš.”
Po povratku iz drugog svjetskog rata, Chavez se nastanio u mjestu Delano, vratio poslu na kalifornijskim poljima i u kalifornijskim vinogradima i započeo sa svojom borbom za unošenje promjena. Godina je bila 1948., godina njegovog prvog štrajka, održanog u znak prosvjeda protiv mizernih nadnica i loših radnih uvjeta. Nastavio je aktivnim poticanjem Amerikanaca meksičkog porijekla da se prijavljuju i da glasuju. Cijelom je Kalifornijom putovao i govore održavao, u prilog radničkim pravima, a protiv rasne i ekonomske diskriminacije, u prvom redu, najbrojnije, Chicano, skupine farmerskih radnika, ali i radnika raznih drugih nacionalnosti. Godine 1965., sa skupinom berača grožđa, Chavez je osnovao United Farm Workers. I poveo njihov štrajk za boljim nadnicama. I sve Amerikance pozvao na bojkot kalifornijskog stolnog grožđa. Pet godina je štrajk trajao i 17 milijuna Amerikanaca na svoju stranu pridobio. Časopis New York, pisao je 1968. godine:”Većina liberala…radije bi progutala tabletu cijanida nego bobicu kalifornijskog grožđa.” Svojim 25-dnevnim štrajkom glađu, Chavez je privukao ogromnu pozornost javnosti i podršku Roberta Kennedyja koji je za Chaveza rekao:”Jedna od herojskih ličnosti našeg vremena!”
Kad su, 1970. godine, kalifornijski uzgajivači grožđa potpisali ugovor sa Chavezovim sindikatom – United Farm Workers, i time pristali na njegove zahtjeve, bila je to za Cesara Chaveza povijesna pobjeda.
I 80-ih godina, Chavez je nastavio prosvjedovati štrajkovima glađu, kako bi pažnju javnosti skrenuo na prekomjernu uporabu pesticida koja je najedala zdravlje kalifornijskih berača grožđa. Za njihova prava, borio se do zadnjih dana svog života. Umro je 23. travnja 1993. godine.
Cesar Chavez, “mali čovjek s velikim snovima,” svoju je ideologiju temeljio na dubokom vjerovanju u pravo da i ona može, i treba, biti dio “američkog sna.” Za svoj rad, Chavez je, dvije godine pred svoju smrt, 1991. godine, dobio najviše meksičko odlikovanje – Aguila Azteca, koje se dodjeljuje ljudima meksičkog podrijetla za postignuća ostvarena izvan Meksika. Posthumno, Chavezu je najviše američko odlikovanje civilima – Predsjedničku medalju za slobodu - dodijelio predsjednik Clinton, 1994. Te godine, Chavezova je obitelj, uz pomoć brojnih prijatelja i pristaša, osnovala zakladu koja nosi njegovo ime, s ciljem da i današnje i buduće naraštaje inspirira na promicanje ideala, rada i vizija Cesara Estrade Chaveza…..Kao i svaki drugi narodni junak i on je opjevan u brojnim pjesmama, kao u baladi kojom smo prilog započeli – “Corrido de Cesar Chavez.”
”Muškarci, žene, djeca, pod vrelim suncem rade; Koliko rančer zarađuje, koliko radnicima daje?; Znoj na čelu, gazde obogaćuje; Znoj na čelu, da bi bogat bogatiji bio, a siromah siromašnijim ostao; Ay, Cesar Chavez, pognutima si dao priliku da svoja tijela usprave i svoje glave podignu…..”