Diplomatski spor između Hrvatske i Italije u vezi s obilježavanjem godišnjice talijanskog egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije, te zločina koji su ga pratili, za Glas Amerike komentira Pamela Ballinger, američka sociologinja koja je proučavala izbjegličke zajednice koje su nakon Drugog svjetskog rata nastale u Italiji i prekomorskim zemljama. Pamela Ballinger kaže da su politički čelnici i Italije i Hrvatske prošli tjedan iskazali priličnu političku neosjetljivost.
Pamela Ballinger, profesorica sociologije i antropologije na Koledžu Bowdoin u saveznoj državi Maine, kaže da razumije reakciju hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića na govor talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana, na obilježavanju godišnjice masovnog zločina kraj jame Bazovica u blizini Trsta. Napolitano je tom prilikom koristio termin 'etničko čišćenje', što u Hrvatskoj – kaže Pamela Ballinger – budi asocijacije na nedavni rat te podsjeća da talijanski nacionalistički klišei o 'barbarstvu Slavena' još postoje.
"Treba biti oprezan s tvrdnjom da se u Istri dogodilo jedino etničko čišćenje, odnosno da su Talijani bili žrtve samo zbog toga svoje nacionalnosti. Događaji između 1943. i 1954. znatno su kompleksniji. Ako je riječ o etničkom čišćenju, kako to da su se iz Istre u Italiju odselili i brojni Hrvati i Slovenci? Kako to da su neki Talijani ostali u Istri? Kako to da postoje obitelji koje su i danas podijeljene?" - pita se Pamela Ballinger.
Naša sugovornica kaže da događaji vezani uz 'fojbe' i egzodus Talijana imaju svoju ideološki, politički i ekonomski aspekt. Primjerice, kaže ova američka stručnjakinja za Italiju '…iz Istre, Rijeke, kvarnerskih otoka te Zadra odlazili su i Hrvati i Slovenci koji nisu željeli živjeti u komunizmu, pogotovo ljudi kojima je bila važno slobodno ispovijedanje vjere. S druge strane, u Jugoslaviji su odlučili ostati Talijani, često pripadnici siromašnijih slojeva iz unutrašnjosti, koji su često bili naklonjeni socijalizmu. Da je riječ o pukom 'etničkom čišćenju' – o kojem je govorio Giorgio Napolitano – situacija bi bila jasnija…' - kaže Pamela Ballinger.
Ona smatra da povijesna istina o egzodusu s teritorija, koji su nakon Drugog svjetskog rata pripali tadašnjoj Jugoslaviji, nije potpuno utvrđena: "Spor Mesić-Napolitano koncentrirao se na tumačenje povijesnih događaja odnosno na pitanje povijesne istine. Gianfranco Fini, čelnik neofašističke Nacionalne alijanse, prokomentirao je spor s Hrvatskom riječima da će 'svaka zemlja koja želi ući u Europsku uniju morati poštivati kriterije povijesne istine'. Finijeva je izjava upitna, jer u ovom slučaju još nema utvrđena povijesne istine."
Pamela Ballinger kaže da će, ako se ostvari Finijevo očekivanje, 'očigledno postojati dvostruka mjerila' - jedna za nove članice Unije, a druga za stare. Naime, kaže Pamela Ballinger, slični sporovi postoje i među nekim 'starim' članicama, no oni svojevremeno nisu bili navođeni kao kriteriji za članstvo u Europskoj uniji.
U vezi hrvatske reakcije na govor talijanskog predsjednika, Pamela Ballinger smatra da je ona bila neodmjerena. Mediji su prvo pisali o tome da 'Italija želi hrvatski teritorij', a kasnije da se 'Napolitanov govor nije odnosio na Hrvatsku'. Spominjala se 'slavenska krvoločna mržnja', iako je Napolitano upotrijebio frazu 'slavenski aneksionistički planovi' – primjećuje Pamela Ballinger. Ova američka sociologinja kaže da u Hrvatskoj možda ne postoji svijest koliko se ove traume u Italiji duboko proživljavaju.
"Mislim da je Mesićeva reakcija bila razumljiva, no on je Napolitanovim riječima dao značenje koje im – uvjerena sam – Napolitano nije želio dati. Upravo zbog toga mislim da su obje strane pokazale izvjesnu političku neosjetljivost. Jer, riječ je o govoru koji je Napolitano održao na komemoraciji žrtvama fojbi, o govoru koji je prvenstveno upućen talijanskoj javnosti. Napolitano se, kao bivši komunist, ne zalaže za mijenjanje sporazuma iz Osima niti to želi talijanska vlada" - tvrdi Pamela Ballinger.
Pamela Ballinger, profesorica sociologije i antropologije na Koledžu Bowdoin, kaže da izbjeglice iz Istre, Rijeke i Dalmacije te njihovi potomci smatraju da je ovo 'posljednja šansa' da se njihova traženja, većina vezana uz povrat imovine, ispune. Te da se na simboličan način iskaže poštovanje njihovoj žrtvi. 'Kao i Slovenija prije nje, i Hrvatska je svjesna da će na putu za Europsku uniju morati učiniti neke ustupke u vezi s povratom imovine esula' – kaže Pamela Ballinger.