Kriza se već sada može usporediti s najvećom izbjegličkom krizom na Srednjem istoku, onom iz 1948. godine, kada su deseci tisuća Palestinaca – nakon proglašenja Izraela – pobjegli iz svoje domovine. Prema Ujedinjenim narodima, u Jordanu, Siriji, Libanonu, Jemenu i Egiptu nastanilo se do sada oko 2 milijuna Iračana. Svaki mjesec Irak napusti gotovo tri tisuće ljudi. Najviše su izbjeglica prihvatili Jordan i Sirija – svaki više od 800 tisuća. Broj raseljenih osoba u Iraku također je velik.
Bježeći pred vjerskim nasiljem, na 'sigurniju lokaciju' unutar zemlje preselilo se gotovo 2 milijuna Iračana. Svaki mjesec to mora učiniti oko 50 tisuća Iračana. Većina izbjeglica je izgubila svu svoju imovinu i ovisi o humanitarnoj pomoći.
Fawaz Gerges, predavač na newyorškom koledžu Sarah Lawrence, kaže da ove činjenice ukazuju na potpuni kolaps iračkog društva. "Upitani da li bi napustili domovinu kada bi to mogli priuštiti, 70 posto Iračana odgovorilo je potvrdno. Ova kriza odražava slom jedne od inače najbogatijih zemalja u arapskom svijetu. U prošlosti, trend je bio obrnut – deseci ako ne i stotine tisuća Sirijica, Egipćana, Jordanaca i Libanonaca odlazilo je na rad u Irak. Iz njega su odlazili sa zaradom koju su onda trošili u svojim zemljama".
Stručnjaci kažu da su Sirija i Jordan – razmjerno siromašne zemlje – do sada vrlo solidno udomile stotine tisuća izbjeglica. O tome govori Marina Ottaway iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir. "Sirija je apsorbirala izbjeglice bez vidljivih problema. Nema znakova da je njihova infrastruktura zbog toga u pitanju. Slično je i u Jordanu. Javnost se žali na rast troškova stanovanja, međutim, općenito govoreći obje su se zemlje adaptirale vrlo dobro".
Irački izbjeglice sada čine jednu osminu jordanskog stanovništva. Među njima ima sunita, šijita i kršćana – što mijenja demografsku sliku Jordana, kaže Juan Cole, profesor srednjeistočne povijesti na Sveučilištu Michigan. "Moderni Jordan se u demografskom smislu dijeli na Palestince koji su izbjegli s teritorija Izraela te Zapadne obale, a s druge strane je većinom beduinsko stanovništvo koje ja živjelo na istočnoj obali rijeke Jordan. Te dvije skupine su do sada bile razmjerno jednake veličine i režim je uvijek nastojao uspostaviti neku vrst ravnoteže. Sada mu je u vezi s tim možda i dobro došla pojava treće demografske grupe – izbjeglica iz Iraka".
U Siriji pak situacija možda i nije tako dobra jer – kaže Juan Cole – Iračana traže kvalitetniju humanitarnu pomoć a lokalno stanovništvo smeta dolazak većeg broja iračkih šijita. Procjenjuje se da će se većina izbjeglica vratiti u Irak, kada zemlja postane sigurnija. No, ako se to ne dogodi uskoro, posljedica će biti – destabilizacije cijele regije.
Michal Kocher iz Međunarodnog odbora za izbjeglice, nevladine organizacije čije je sjedište u New Yorku, upozorava da se iračka izbjeglička kriza treba odmah početi rješavati. "Mnogi od nas koji se bave humanitarnim radom očekivali su ovakvu krizu prije par godina, na početku rata. Tada do nje nije došlo. Ova današnja kriza može se usporediti s izbjegličkom krizom u Afganistanu, za vrijeme sovjetske okupacije. Međunarodna zajednica bi trebala poduzeti nešto i to vrlo brzo. Ljudi odlaze iz Iraka jer im je ugrožena sigurnost".
Većina analitičara upozorava da se kriza s iračkim izbjeglicama neće moći beskrajno zadržavati u granicama regije. S izbjeglicama iz Iraka uskoro će se možda morati sučeliti i zapadne zemlje.