Linkovi

Martin Luther King najvećim dijelom bio inspiriran Mahatmom Gandhijem


Danas je u Sjedinjenim Državama nacionalni praznik u čast rođenja velečasnog dr. Martina Luthera Kinga Mlađeg. On je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća vodio nenasilnu borbu za građanska prava i okončanje rasne segregacije u Americi. U travnju 1968, dr. King je bio ubijen. U korištenju nenasilnih metoda, dr. King je najvećim dijelom bio inspiriran Mahatmom Gandhijem, koji je kolonijalnoj Indiji pomogao da se izbori za neovisnost od Britanije, 1948.

"San mi je da jednoga dana, na crvenim brežuljcima Georgije, sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika budu u stanju zajedno sjesti za Stol bratstva ..." – rekao je dr. Martin Luther King u govoru masi od četvrt milijuna mirnih prosvjednika u korist građanskih prava, u Washingtonu, u kolovozu 1963. godine. Velik dio duha tog njegovog poziva na pravdu potjecao je iz iskustva Mahatme Gandhija, udaljenog od dr. Kinga ne samo za čitav kontinent, nego i za čitavu generaciju. Godine 1893, kao mladi indijski odvjetnik u Južnoj Africi, Gandhi je bio izbačen iz vagona prvog razreda u vlaku, za koji je platio kartu, i poslan da sjedi među drugim nebjelačkim putnicima u trećem razredu.

Taj će se trenutak, kako kaže David Cortwright, predsjednik Foruma Fourth Freedom, duboko odraziti na čovječanstvo. "Bio mu je to prvi put u životu da se susreo s rasnim predrasudama. Bio je vrlo gnjevan i, što je duže o tome razmišljao, to je bio sigurniji da se protiv toga treba boriti. No, nije vjerovao u nasilje. Gandhi je vrlo rano shvatio samorazornu i samouništavalačku prirodu nasilja, kao i način na koji nasilje pothranjuje i zaziva drugo nasilje, dovodeći do neprekinutog ciklusa. Bilo mu je jasno da se iz tog začaranog kruga treba izaći".

Poput Gandhija, koji je bio hindus, tako je i dr. King, kršćanski svećenik, svoj politički aktivizam temeljio na vlastitoj vjeri. Kao što Gandhijev hinduizam uči da su sva ljudska bića, pa i nečiji vlastiti neprijatelji i tlačitelji, Božanski izražaj s ne manjom vrijednošću od samog sebe, velečasni dr. King i njegovi sljedbenici bili su inspirirani Isusovom zapovješću da 'pruže i drugi obraz' kada ih neprijatelj udari; da za njega mole, za njega pate, i, na koncu, da mu oproste. "Dr. King je običavao govoriti: 'Njegovoj sposobnosti da nam nanese patnje, odgovorit ćemo našom jednakom sposobnošću da patimo".

Tako se prisjeća Andrew Young, prvi crnački američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima i jedan od najbližih prijatelja i suradnika Martina Luthera Kinga. On je upravo završio s gledanjem dokumentarnog filma "Dare Not Walk Alone", o pokretu za građanska prava, koji uključuje i snimke iz nenasilnog prosvjeda koji je on predvodio 1964. u Saint Augustinu, na Floridi. "Gledam sada kako sam onda bio guran, udaran, gažen ... Vidi se i jedna žena razbijenog nosa, koji je danas, siguran sam, ponovno lijep. Ona je na to premlaćivanje gledala kao na dokaz fizičke hrabrosti, kao što sam i ja ... kao na dokaz da si voljan suprotstaviti se Zlu i riskirati i svoj život, ali ne pokleknuti. Voljnost da se pati za ono u što se vjeruje, jedna je od najvećih vrlina".

I Gandhi, i King, i Andrew Young, jasno su razumjeli da bi moralni dignitet nenasilnih prosvjeda – prikazan putem medija – mogao moćno djelovati na javno mnijenje. Takve su metode inspirirale i kasnije političke pokrete diljem svijeta. Vrijedi se samo sjetiti nenasilne Naranđaste revolucije u Ukrajini, pomirbenih nastojanja u post-aparthajdskoj Južnoj Africi, kao i napore Dalaj Lame u ime Tibetanaca.

Univerzalnost onoga što je Gandhi nazivao 'snagom istine i ljubavi' razlog je zašto Andrew Young kaže da Dan Martina Luthera Kinga ne bi trebalo smatrati praznikom samo američkih crnaca. "Desilo se da je Martin Luther KIng bio Amerikanac afričkog podrijetla. To je bilo slučajno. Ono što nije bilo slučajno jest da se on borio i uspio promijeniti Ameriku, bez da se na ikoga gnjevno ustremio. Pouka toga je da trebamo slaviti nenasilnost kao trajnu opciju rasta i razvitka ljudske civilizacije".

XS
SM
MD
LG