Danas je zimski solsticij, suncostaj, dan kada će konačno – nakon šest mjeseci sve duljih noći – dani početi trajati sve dulje, a noći sve kraće. Drevnim narodima, period postupnog produljavanja noći vjerojatno je bio vrlo nelagodan, tako da je nada u povrat više Sunca bila dobar razlog za proslave. No, ne treba se biti dio drevne povijesti da bi se uživalo u takvim slavama; kako izvješćuje Adam Phillips, i mnogim suvremenicima suncostaj ima sveti značaj.
Mnogo je načina na koji ljudi obilježavaju, pa i slave, dan kada duga noć ustukne pred Suncem i kada se ponovno bude radosna očekivanja dolazećih sve duljih dana. Kalifornijska glazbenica Ann Hill, zajedno s još dvije autorice, napisala je knjigu naslovljenu "Okupimo se u krug: odgajanje djece u tradicijama Božice Prirode". To je knjiga pripovjedaka i aktivnosti za obitelji koje žele staviti prirodu i njezine cikluse u središte svog spiritualnog života. Ona čita jedan odlomak iz knjige:
"To je doba Yula, drevni naziv za zimski suncostaj, za najdužu noć i najkraći dan u godini, kada snijeg i ledena magla probijaju do kostiju. Nije ostala ni toplina u tlu ... noći izgledaju kao da će potrajati cijelu vječnost. Kroz povijest, ljudski rod je slavio trenutak zimskog suncostaja, kada Sunce počinje svoj polagan uspon na nebu ka ljetu."
Mnogi vjerski blagdani i danas odražavaju ta iskustva, čak i kada izravno ne spominju Sunce ili Prirodu. Za Božić se slavi rođenje Isusa, koga se naziva "Svjetlošću Svijeta"; osmodnevni židovski blagdan Hanukkah slavi čaroliju ponovnog rađanja i jačanja svjetlosti. Koncept izranjanja svjetlosti iz mraka sa svojom djecom slavi i druga autorica knjige "Okupimo se u krug", Diane Baker.
"Moj je dom okićen izrezanim suncima – papirnatim krugovima koji su crni s jedne strane, a jarko žuti s druge. Tu drugu stranu još ukrasimo šljokicama. ukrase povješamo na vrata dječjih soba. Kada navečer, na suncostaj, idemo spavati, crne strane sunca okrenute su prema van. Onda ustanemo prije zore i idemo na uzvisinu gledati izlazak sunca. Pjevamo i plešemo i jedemo kolačiće koje smo ispekli prethodnu večer. Kada se vratimo u kuću, okrenemo ukrase tako da prema van gleda žuta, sjajna strana sunca," kaže Diane Baker.
Zimski suncostaj nije samo predmet dječjih priča. On inspirira duboka strahovanja i otjelotvoruje istine koje su oduvijek teme poezije, drame i mitova.
