Aleksandr Sefanovic Popov, Nikola Tesla, Guglielmo Marconi... identitet izvornog izumitelja radija prijeporno je pitanje, a povijest radija tesko definirati, jer njegova je pojava vezana uz veliki broj pojedinacnih izuma, potkraj 19. stoljeca. Ali na Badnjak prije sto godina – 24. prosinca 1906. – iz mjesta Brant Rock, u saveznoj drzavi Massachusetts, u eter je po prvi puta poslan ljudski glas i svijet je, na bozicni dar, dobio radio....
Testirajuci te veceri novu opremu, Reginald Fessenden, rodom iz danasnje kanadske pokrajine Quebec, prvo je u eter pustio Largo iz Handelove opere Serse, potom sam, na violini, otsvirao Silent Night, procitao ulomak iz Biblije, pozelio veseo Bozic svima, a onda dodao: Molim svakoga tko je cuo ovu glazbu i ove rijeci da pise Reginaldu Fessendenu, u Brant Rocku, u Massachusettsu.
Ako je Marconi i bio prvi koji je uspio predati radio-signal preko Atlantskog oceana, 1901., i ako se odlukom Vrhovnom suda Sjedinjenih Drzava, iz 1943. godine, Nikoli Tesli, ne Marconiju, pripisuje izum radija i ako je Thomas Edison, jos 1877., bio prvi koji je, na svoj cilindricni fonogram, snimio ljudski glas, Fessenden je bio taj koji ga je prvi emitirao u javnost. Kad je zavrsio emitiranje tog svog skromnog bozicnog programa, 1906., Fessenden nije bio siguran da ga je itko cuo, ali cuo se taj njegov skromni bozicni radio program na jug, sve do Norfolka, u saveznoj drzavi Virginia, a za samo nekoliko dana pocela je na njegovu adresu stizati i posta od mornara, s brodova na Atlantiku. Istina, Fessenden je prethodno obavijestio americku mornaricu i trgovacke brodove na sjevernom Atlantiku da te veceri slusaju i da mu jave jesu li uhvatili njegov prijenos. Uhvatili su, u svojim slusalicama, i uzbudjeno mu o tome javili.
Reginald Fessenden bio je covjek ispred svog vremena. Rodjen 1866. godine, napustio je koledz, bez diplome, i sa 18 godina otisao raditi u laboratoriju Thomasa Edisona. Kad je Edison bio prisiljen zatvoriti svoj laboratorij, 1890. godine, Fessenden je prvo radio godinu dana za Westinghouse, a potom dobio posao pri americkoj Meteoroloskoj sluzbi gdje je radio na razvijanju bezicne mreze za prenosenje meteoroloskih podataka. Vrlo brzo je shvatio da je postojecoj radio tehnologiji potrebna kompletna revizija.
Naime, Marconijev sustav koristio je iskriste da bi generirao radio-valove. Ta je tehnologija, znao je Fessenden, bila “slijepa ulica.” On je bio prvi, i vise godina jedini, koji je vjerovao da je prijenos ljudskog glasa moguc, ali da bi ga poslao u eter, bio je potreban jedan potpuno novi pristup – koristenje neprekidnog radio-vala, a ne kratkog praska energije iz iskrista, te jedna potpuno nova tehnologija. Potrebna oprema nije jos bila raspoloziva i Fessenden je odlucio da ce je onda sam izmisliti.
Problemi koje je prvo morao rijesiti – kako proizvesti kontinuirani val; kako pretvoriti radio-valove u zvucni signal koji ce vjerno reproducirati originalni signal; te kako napraviti detektor dovoljno osjetljiv na ljudski govor. Fessenden se dao na posao i za nekoliko godina rijesio sva tri problema, sto upornim radom i ispitivanjima, sto pukim slucajem, kako to cesto i biva. Samo ukratko – nesto sto se zove “bareter” i “heterodinsko nacelo,” izumi su koji se pripisuju Fessendenu, rijesili su problem detektora, odnosno - pretvaranja zvucnih valova u radio valove, za prenosenje, a potom i njihovo pretvaranje natrag u zvucni signal, na prijemnoj strani. U kolovozu 1906., rijesen je i treci problem, isporukom visokofrekventnog izmjenicnog generatora koji je, prema njegovom dizajnu, izradio General Electric. Istina, maksimalna je frekvencija bila samo 78 kHz, ali dovoljno za generiranje kontinuiranog vala.
Fessenden je pokusao glas poslati u eter i sest godina ranije, u prosincu 1900. godine, ali signal tada nije putovao dalje od jedne milje i nije bio dobrog kvaliteta. Ali u sijecnju 1906., postavio je prvu dvosmjernu bezicnu telegrafsku “mrezu”, s jednim gotovo 122 metra visokim toranjem u Brant Rocku, u Massachusettsu, i drugim u Skotskoj, u Machrihanishu. I na Badnjak te godine mogao poslati onu svoju bozicnu poruku. Njegovo drugo emitiranje, na Staru godinu, culo se sve do Karipskih otoka.
Imat ce Fessenden kasnije i drugih vaznih izuma, ali ta dva prijenosa, krajem 1906. godine, dva su najvaznija trenutka njegove radio-karijere. A nitko danas, osim inzenjera, ne zna vise za ime Reginalda Fessendena. Svi znaju za Marconija, jer Marconi je uz sve drugo imao i poslovnog smisla, ali Fessenden je, zapravo, vise od Marconija, “otac modernog radija.” Ali bio je jednostavno suvise daleko ispred svog vremena. Sa svojim je idejama dosao kad svijet jos uvijek nije mogao doci k sebi od cuda zbog bezicne telegrafije snalazljivog Talijana, kad nije mogao vjerovati da moze biti i veceg izuma od Marconijevog sustava. Mnoge ce godine morati proci prije nego vizija i inovacije Reginalda Fessendena postanu prodajna roba. Njemu mozemo zahvaliti svi mi, koji danas putujemo zrakoplovima i brodovima, koji se tako obilno koristimo mobitelima, kojima je glazba, u zivotu, vazna....a ni ova prica ne bi mogla biti prenesena od nas do vas, dalekih slusatelja, da nije bilo Fessendena i njegovog “bozicnog dara.”