Za ljubitelje JJ Calea i Erica Claptona - ostvarenje dugogodišnjeg sna! Sedmog su studenog dobili album “The Road to Escondido,” nakon nekoliko desetljeća - njihova prva, puna i prava, kolaboracija....
Dva veterana, dvije legende, dva majstora, dvije “stare gitare”....dvije srodne duše, konačno su se zajedno našle. Trideset i šest je godina prošlo otkako je jedan proslavio drugoga – Clapton Calea, kad je snimio Caleovu After Midnight i napravio ogroman hit, za Calea i za sebe. Bilo je to 1970. Sedam godina kasnije, Clapton snima još jednu Caleovu – Cocaine, još jedan ogroman hit! Bit će kasnije i drugih Caleovih u repertoaru Erica Claptona. Znajući za uspjeh koji je postigao svima njima, znajući za divljenje koje dvojica glazbenika, već toliko godina, gaje jedan za drugoga, prirodno je da se pitamo zašto je trebalo proći tako dugo vremena pa da dobijemo njihov duet, jer suradnja je, očito, bila neizbježna.
Blues je u srcu i jednog i drugog glazbenika, ali na Road to Escondido ima i countryja i soula i folka...Hibridni zvuk, glazbeno jedinstveni, ali nosi “potpise” i Calea i Claptona, stilove dobro poznate njihovim ljubiteljima diljem svijeta. Tragovi njihovih prstiju odmah su prepoznatljivi, već na prvoj albuma – Danger...
Nema na Road to Escondido ničeg iznenađujućeg, samo puno čistog i jednostavnog zadovoljstva, Calea i Claptona slušamo s puno radosti i ponosa. Caleu je 67 godina, Claptonu – šezdeset i jedna. Njihova zajednička glazbena povijest vrlo je duga. Prvi put su se sreli još 1975. godine, pet godina nakon Claptonovog uspjeha s After Midnight, za jednog Caleovog koncerta u Londonu. Raditi sada, nakon toliko vremena, na prvom zajedničkom albumu, za Claptona, dobitnika 18 Grammyja, bila je prilika raditi s junakom njegovog života.
“Ovime je ostvarena možda i moja zadnja ambicija,” rekao je Clapton, “raditi s čovjekom čija me je glazba inspirirala otkad znam za sebe. Nemam dovoljno riječi kojima bih opisao što meni Cale znači, i glazbeno i privatno...a ne želim niti da mu zbog tih mojih riječi bude neugodno, on je istinski skroman čovjek. Dovoljno je da kažem – bilo mi je divno raditi s njim na ovom albumu, sjajan je, želio bih da se suradnja ponovi, još jednim albumom.”
Iako ne slavan u konvencionalnom smislu riječi, JJ Cale, rođen u Tulsi, u Oklahomi, američka je ikona, kultni glazbenik, legenda na gitari, sa solo karijerom dugom već isto blizu četiri desetljeća. Sâm je snimio samo 13 albuma; po mišljenju kritičara – svaki je bio vrijedan čekanja. Svaki besprijekoran spoj bluesa, countryja, rocka, western-swinga. Calea rijetko viđamo (živi povučeno, u ruralnoj okolici Escondida, gradica nedaleko San Diega), više voli da umjesto njega govori njegova glazba.
“Ja sam već prilično u mirovini,” rekao je nedavno, “napravio sam sve što sam htio...Ovaj album je bio Ericova ideja...Snimio je one moje dvije pjesme prije puno godina, imao s njima toliko uspjeha da ja nisam više morao ni tražiti posla. Mislim da mi je sad, na neki način, za svoje uspjehe s njima htio vratiti. Eric i ja znamo se već dugi niz godina, snimiti konačno i jedan album zajedno bilo je fantastično iskustvo.”
Ideja za zajednički album rodila se 2004. godine, u Dallasu, za održavanja CROSSROADS festivala (u organizaciji Claptona) najboljih svjetskih gitarista; album je snimljen lani, u Los Angelesu.
Kad harmoniziraju, kao u Anyway the Wind Blows, Cale i Clapton čine to tako spontano i prirodno da se čovjek zaista mora upitati kako to da se već davno nisu udružili, zašto su čekali tako dugo?
Koproducent albuma Road to Escondido (Reprise Records) dugogodišnji je Claptonov producent i suradnik Simon Climie, a među gostima na albumu pojavljuje se niz dobro poznatih imena, među njima - Derek Trucks, Albert Lee, John Mayer i Doyle Bramhall, na gitarama; Taj Mahal, usna harmonika. Album je posvećen jednome od gostujućih glazbenika, prijatelju i Calea i Claptona, Billyju Prestonu, kojega na hammondicama i wurlitzeru čujemo u svim pjesmama. Preston je umro prošle godine, u lipnju.
Iako je Road to Escondido album obojice, i Cale i Claptona, glazba je Caleova, on albumom dominira.
Od 14 pjesama na albumu, njegovih je jedanaest, sve tople i bogate, s puno ritma, onog lakonskog Caleovog groove-a, zatim jedna Claptona, jedna zajedničko djelo Claptona i Johna Mayera, te jedan blues klasik, Sporting Life Blues, Brownieja McGheeja......
Calea i Claptona gotovo je nemoguće razlikovati...The Road to Escondido potvrda je svega onoga što je Clapton, i u vokalnom i u duhovnom smislu, naučio od Calea, dva su glasa gotovo identična, ali ne zato što bi Clapton imitirao Calea, nego zato što su dvojica doista dvije srodne duše, među kojima postoji savršena veza. Očito je da i JJ Cale i Eric Clapton neizmjerno uživaju u društvu jedno drugoga.