Pet godina nakon terorističkih napada na američkom tlu 11. rujna 2001. godine, Sjedinjene Države su na mnogo načina fundamentalno drugačija zemlja. Sjećanje na katastrofu i gubitak tog dana još uvijek je ožiljak na cijeloj zemlji koji nije zarastao. To je iskustvo pokazalo ranjivost Sjedinjenih Država na buduće napade i usadilo jedan osjećaj hitnosti da se učini sve što je nužno kako bi se zaštitio svaki aspekt društva i regije u cijeloj zemlji.
Mirno, tiho farmersko područje savezne države Iowe izgleda da je daleko od rata protiv terorizma. Međutim, čak i ovdje pet godina nakon terorističkih napada život se izmijenio.
"Ljudi nam prilaze na ulici i izražavaju sućut i podršku, čak i danas."
Betty i Doug Haviland žive u Des Moinesu, u Iowi. Njihov sin Tim radio je u Svjetskom trgovinskom centru i bio je među otprilike tri tisuće ljudi iz 26 zemalja koji su poginuli 11. rujna 2001. godine.
"Otišao je na posao rano, kao obično. Njegov radni stol nalazio se, kako mi vjerujemo, vrlo blizu mjesta gdje je zrakoplov udario u neboder. Htjeli bismo vjerovati da je umro istog časa."
Pomogle su im male geste zajednice u kojoj žive i koja je s njima podijelila bol. U čast Tima zasađeno je stablo i utemeljena stipendija. I dok Douga bol nikad ne napušta, kaže da se s njome nosi tako da iz sebe istisne srdžbu i koncentrira se na svoja temeljna vjerovanja.
"Otpočetka sam osjećao da je ovo na mnogo načina test moje vjere. Ili ćemo stati uz pomirenje i pokušati izvući neko ozdravljenje od ovog tragičnog događaja ili ćemo doživjeti neuspjeh u našem pozivu kršćanske vjere."
Mnogi muslimani u Americi osjećaju da je 11. rujna bacio sjenu sumnje nad njihovu vjeru.
"Ono što se dogodilo u New Yorku nije islamsko. Moramo to držati na umu, međutim, naravno svi nas optužuju."
Ibrahim Dremali imam je Islamskog centra u De Moinesu. Kaže da je 2001. godine bio imam jedne džamije na jugu Floride. Nakon terorističkih napada bio je pozvan da govori u jednoj lokalno kršćanskoj crkvi u znak solidarnosti i pomirenja. Međutim, prije negoli je krenuo, napala su ga dvije osobe. Kaže da su ga prijetnje i zastrašivanje primorali da napusti Floridu i nađe utočište naposljetku u Iowi. Kad imam Dremali putuje još uvijek osjeća da ga se izdvaja. Na aerodromima kaže da ga stalno izvlače iz redova i zadržavaju.
"Kad dođem s međunarodnog leta…moj sin i ja, kad smo zadnji put došli, proveli smo 12 sati na aerodromu i na kraju su nam rekli "oprostite, na kašnjenju". Dvanaest sati čekanja i samo "oprostite na kašnjenju"?"
Imam Dremali žrtva je pojačanih mjera sigurnosti nakon terorističkih napada, jer je sprečavanje još jednog napada postao glavni prioritet savezne vlade. A u saveznoj državi koja ima više krava i svinja negoli ljudi, to znači i zaštititi farme od mogućeg agro ili bio-terorističkog napada.
"11. rujna i napadi bedrenicom ukazali su na to da postoje ljudi koji žele nanijeti štetu našoj zemlji i spremni su poduzeti puno toga da to učine."
Profesor James Roth direktor je Centra za sigurnost hrane i javno zdravstvo na Sveučilištu Iowe u Amesu. Kaže kako je nakon napada savezna vlada utemeljila nacionalnu mrežu laboratorija za veterinare. Te ekipe za brzi odgovor rade na sprečavanju da se smrtonosna bolest ubaci među stoku i spremni su u slučaju da dođe do prijetnje sigurnosti hrane.
Posjet ovoj državi pokazao nam je da su i nakon pet godina kontinuirana teroristička prijetnja, povišene etničke napetosti, rasprava o građanskim pravima u svjetlu javne sigurnosti i još uvijek svježa sjećanja na one koji su poginuli 11. rujna 2001. godine izmijenili gotovo svakog svagdje u Americi.