Vrhovni sud Sjedinjenih Država nedavno je presudio da plan predsjednika države o osnivanju posebnih vojnih tribunala za osumnjičene teroriste koji su zatvoreni u Guantanamu nije u skladu s ustavom. Ova je presuda primjer američkog ustavnog načela prema kojem tri grane vlasti - sudska, zakonodavna i izvršna – djeluju kao međusobni korektiv te jedna drugu ograničavaju. O najnovijim tenzijama na relaciji izvršna i zakonodavna vlast prilog je pripremio Jim Malone.
Nakon terorističkih napada na New York i Washington, predsjednik George Bush je poduzeo oštre mjere da zaštiti Ameriku od budućih napada. Kritičari predsjednikove politike tvrde da je on to često činio zaobilazeći Kongres i sudove – a sve u ime državne sigurnosti.
Profesor ustavnog prava na Sveučilištu George Washington Jonathan Turley o predsjednikovim mjerama kaže: "Riječ je o predsjedniku koji – kako se čini – ne voli s drugima dijeliti vlast, što naš sistem nalaže. Međutim, on je položio predsjedničku prisegu, to bi trebao biti dio njegova posla. Američki politički sustav, naime, ustrojen je na taj način da ustav svakoj od grana vlasti negira izvjesne ovlasti, tako da ona sama, jednostrano, ne može vladati. Predsjednik Bush međutim, kako izgleda, ne može prihvatiti ovo načelo."
Thomas Mann iz Instituta Brookings u Washingtonu objašnjava kako u praksi djeluje, ustavom propisana, ravnoteža između sudske, zakonodavne i izvršne vlasti: "Kada jedna od grana vlasti osjeti da je neka druga preuzela previše ustavnih ovlasti, onda dolazi do reakcije, i na kraju do uspostave ravnoteže. To se sada, međutim, nije još dogodilo, i mislim da kao zemlja snosimo posljedice."
Već je i nekoliko republikanaca kritiziralo predsjednika Busha zbog njegova navodnog ignoriranja Kongresa, u definiranju i planiranju državne sigurnosne politike. Predsjednik odgovara da je Amerika danas u ratu, da će biti u ratu još dugo vremena, te da je njegova glavna dužnost da zaštiti građane i njihova prava. "Moj posao je da zaštitim građane, kao i njihove građanske slobode. Moj posao je da djelujem u okvirima Ustava i zakona. I to ja upravo i činim, pogotovo kada je u pitanju vladina zadaća da utvrdi koji su planovi neprijatelja" - izjavio je nedavno predsjednik George Bush.
Međutim, na Capitol Hillu, u Kongresu Sjedinjenih Država, sve se češće čuju kritike niza vladinih projekata na području borbe protiv terorizma – bilo da je riječ o zatvoru Guantanamo, elektronskom praćenju telefonskih poziva i bankovnih računa ili pak korištenju torture kao istražne metode.
I neki bivši kongresmeni, republikanci i demokrati, tvrde da Kongres do sada na ovom planu nije dovoljno kontrolirao Bijelu kuću. Bivši predsjedatelj Zastupničkog doma, republikanac Newt Gingrich nedavno je izjavio: "Ja sam strasni pristaša ideje na kojoj je utemeljen Zastupnički dom. Po mom mišljenju, to je institucija koja je u samom središtu ideje o slobodi, ne samo u Americi, već i u svijetu. 435 njegovih članova debatira, svađa se, ali oni i surađuju i poštuju jedni druge. To su ljudi koje su građani izabrali, dok je predsjednik ipak neka vrst monarha, doduše - izabranog monarha. Naš ustav smatra da je vrlo opasno ako se predsjednik države domogne preširokih ovlasti."
S druge strane, Bijela kuća smatra da je – pogotovo u ratnim uvjetima – vrlo važno da predsjednik države bude jak, da ima široke ovlasti u obrani zemlje. Dopredsjednik Richard Cheney nedavno je kritizirao Kongres, zbog toga što je u prošlosti – pod utjecajem kritika rata u Vijetnamu, ili pak zbog afere Watergate – uzimao neke predsjednikove ovlasti. Te ovlasti – smatra Richard Cheney – nisu pripadale Kongresu i trebaju se vratiti predsjedniku države.
Nakon presude Vrhovnog suda o vojnim tribunalima, koja ograničava Bijelu kuću, očiti je napor izvršne vlasti i Kongresa da uspostave bolju suradnju te da zajedno definiraju i planiraju politiku na području državne sigurnosti.
