Nova knjiga Rona Suskinda Doktrina jednog postotka mogla bi se opisati kao uznemirujući portret rata protiv terorizma u kojem se američke obavještajne agencije ne sučeljavaju samo s al-Qaidom, već i s - kako piše kritičar Publisher Weeklyja – "politikantskom nekompetencijom administracije predsjednika Busha".
Nekoliko tjedana prije terorističkih napada od 11. rujna, jedan nervozni analitičar Središnje obavještajne agencije CIA-e susreo se s predsjednikom Bushem na njegovom ranču u Teksasu i opisao mu zabrinutost koja je vladala u američkim obavještajnim krugovima glede značajnog povećanja komunikacija i poruka među terorističkim organizacijama. Agent je imao vrlo malo konkretnoga za ponuditi. Gospodin Bush, odavno poznat kao čovjek koji donosi odluke na temelju instinkta radije negoli dobro promišljene analize, odmjerio je agenta i odgovorio. "U redu, sad ste se pokrivili".
Ovim prizorom počinje nova knjiga Rona Suskinda Doktrina jednog postotka, djelo ispunjeno glavnim obilježjem dobrog izvještavanja – neočekivanim. U njoj autor nam pomaže da još bolje razumijemo poznate epizode iz novije povijesti borbe protiv terorizma, ali nam istovremeno nudi neke zaprepašćujuće priče koje prije nisu bile poznate. Vrijedi spomenuti da su Suskindova istraživanja dovela do otkrića kako je američka vlada pratila financijske transakcije na međunarodnoj razini, što je ne tako davno potaklo oštre rasprave u javnosti. Na toj razini knjigu mnogi uspoređuju s Planom napada Boba Woodwarda koja je objavljena 2004. godine i koja se također temelji na prisjećanjima bivših i sadašnjih dužnosnika adminsitarcije koji su aktivno sudjelovali u tim događajima.
Neadvno je u razgovoru za javni radio NPR Ron Suskind rekao da su neki dužnosnici u Washingtonu bili svjesni opasnosti i prije terorističkih napada na Svjetski trgovinski centar i Pentagon. "Nema sumnje pet godina nakon 11.rujna da su mjesecima prije napada mnogi ljudi u administraciji – George Tenet, Richard Clark i drugi – pokušavali poslati alarm na najbolji način na koji je to tada bilo moguće. I danas se mnogi slažu da je bilo teško i da će uvijek biti teško utvrditi vrijeme i mjesto nekog terorističkog napada. Oni su pokušavali poslati alarm, alarm koji je u velikoj mjeri bio ignoriran".
Međutim, kako su neki kritičari već primijetili, Suskind se, baš poput Woodwarda, puno blagonaklonije odnosi u svojim prosudbama prema višim dužnosnicima administracije koji su mu služili kao izvor – posebice tadašnjem direktoru CIA-e Gerogeu Tenetu. Jedan od događaja koji u svojoj knjizi opisuje Ron Suskind je i spektakularno hvatanje Abu Zubajde 2001, kojeg se opisivalo kao al-Qaidina šefa operacija. Autor u svojoj knjizi demontira službenu verziji i pozivajući se na kompetentne izvore piše kako je spomenuti terorist bio "sitna riba". Dapače, da su prilikom njegova hvatanja u Pakistanu agenti odmah primijetili da se radi o teško mentalno bolesnoj osobi.. U tada zaplijenjenim dnevnicima otkriveno je da je Zubajda patio od nekog oblika shizofrenije i da je svoje bilješke vodio kao utrostručena ličnost. U stvarnosti, bio je osoba zadužena za male logističke zadatke, kao što je prebacivanje djece i članova obitelji drugih članova al-Qaide na sigurno.
Sve to nije bilo dostatno višim dužnosnicima u Washingtonu da odustanu od tvrdnji da je riječ o "opasnom teroristu". Samo dva tjedna kasnije predsjednik Bush ga je u jednom govoru opisao kao "visokog operativca al-Qaide koji je planirao smrt mnogih Amerikanaca i uništenje Sjedinjenih Država". U Doktrini jednog postotka opisuje se i razgovor između predsjednika Busha i Georgea Teneta u kojem predsjednik kaže direktoru CIA-e, "George, nećete dopustiti da se osramotim zbog toga?" "Ne, neću, gospodine predsjedniče" – bio je Tenetov odgovor. Inače, na temelju Zubajdinih priznanja – najčešće iznuđenih različitim oblicima mučenja – prikupljene su dubiozne informacije o brojnim zavjerama na trgovačke centre, banke, supermarkete, vodoopskrbne sustave, nuklerane elektrane, Brooklynski most i Kip slobode. Sa svakom takvom novom pričom – piše Ron Suskind – "tisuće uniformiranih žena i muškaraca jurili su u panici na te potencijalne mete" i podizao se stupanj terorističke opasnosti.
Naslov knjige Doktrina jednog postotka proizlazi iz izjave dopredsjednika Cheneya na jednom sastanku nakon 11. rujna kad je rekao da neka teroristička prijetnja sa samo 1 posto izgleda na uspjeh mora biti tretirana kao izvjesnost. "Nisu važne naše analize…već naš odgovor na prijetnju". Po autoru knjige, tom izjavom Dick Cheney je odredio smjer za sve što je uslijedilo – od ilegalnog praćenja telefonskih razgovora i elektronske pošte američkih državljana do zlostavljanja zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib.
U mnogim dijelovima ova se knjiga čita kao politički triler, ali istovremeno uspijeva tamo gdje su mnoge druge knjige doživjele neuspjeh – potiče intenzivnu raspravu o odgovoru Sjedinjenih Država na globalni terorizam. Netko se može neslagati sa zaključcima Rona Suskinda u Doktrini jednog postotka, međutim, njegovo istraživanje, dokazi i njihovo izlaganje odveć su uvjerljivi da bi ih se moglo ignorirati. Recimo na kraju da je knjigu objavila izdavačka kuća Simon i Schuster iz New Yorka.
