Usred vjerskog nasilja u kojem svakodnevno živote izgubi na desetke Iračana nalazi se i mala kršćanska zajednica. Jedna takva skupina bila je smještena u bagdadskom predgrađu Dora. Naša izvjestiteljica javlja da su se mnogi od njih sklonili na mirniji, sjeverni, dio zemlje u područje grada Ainkawa.
Prije nekoliko stotina godina kršćanski misionari su donijeli tu vjeru u područje koje je sada Irak, a male zajednice, uglavnom kaldejskih katolika i Asiraca, uspostavljene su u gradovima na sjeveru, zatim u bagdadskom predgrađu Dora te u južnom lučkom gradu Basri. Danas, kršćani čine dva do tri posto od 27 milijuna stanovnika te zemlje.
I kako sektaško nasilje u Iraku sve više jača između sunitskih i šijitskih muslimana, irački kršćani se nastoje držati po strani. Međutim i mnogi su kršćani postali žrtve nasilja, uglavnom zahvaćeni nasumičnim terorističkim napadima, a drugi su, pak, napadani jer nisu muslimani.Zato je dosta njih pobjeglo s područja Bagdada na sjever u mjesto Ainkawa, u blizini grada Irbila koji se nalazi u kurdistanskom području.
Youssef je nekada bio vlasnik restorana u bagdadskom disktriktu Dora. No, nakon što je bio prisiljen otići sada radi kao čuvar crkve u Ainkawi. "Ostavio sam svoj restoran i doveo sinove ovdje jer teroristi ubijaju svih: brijače, pekare, vlasnike dućana…ne biraju, ubijaju sve odreda…"
Firas je, također, živio u Dori odakle je otišao prije dva mjeseca. Kaže da je tek nekoliko njegovih susjeda ostalo te da je otišao jer se plašio da će biti ubijen. "Ukoliko živite u šijitskom susjedstvu, a oni vide da ste kršćanin, ili ćeš biti ubijen ili ćete mučiti. Isto je i u sunitskim područjima".
Neki od onih koji su otišli prošli su kroz najgore strahove. Fouad, poslovni čovjek, bio je otet u Bagdadu i jednostavno se ne želi prisjećati patnji kroz koje je prošao. "Ne želim se prisjećati. Želim to ostaviti iza sebe. Kakve je, uostalom, korist od moje priče? Svakog dana u Bagdadu bude oteto na stotine ljudi!"
Ali, ipak nam je rekao da su ga napadači oteli i držali zatočenog pet punih dana. Nije uopće znao gdje je bio odveden, jer mu je glava bila pokrivena svo vrijeme. Kaže da je prva dva dana bio siguran da će ga otmičari ubiti. Na kraju je njegova obitelj platila otmičarima 170 tisuća dolara. Međutim, otac Tariq, iz crkve Svetog Juraja i Ainkawi, kaže da i iz drugih dijelova Iraka, kršćani bježe od nasilja "Otac Tariq kaže da je situacija u Kirkuku vrlo loša…bombe, eskplozije i otmice, svakodnevna su pojava".
Randa je iz Kirkuka, radila je u tamošnjoj crkvi, a pobjegla je na sigurno prije dva mjeseca. "Randa kaže da su u Kirkuku samo u jednom danu bombama napadnute tri crkve. Bilo je užasno, bili smo uplašeni. Tada sam odlučila ostaviti posao i kuću i otići…"
Većina onih koji su morali napustiti vlastite domove nada se da će se moći vratiti za godinu ili dvije, dok ostali kažu da će ostati u ovoj kršćanskoj enklavi na sjeveru Iraka.
