Linkovi

Greensboro kao model komisijama za istinu i pomirenje iz cijelog svijeta

  • Larry Schooler

U mnogim zemljama koje su netom prošle kroz građanski rat postoje Komisije za istinu u pomirenje. One istražuju nasilne događaje koji su upravo okončani te nastoje obnoviti suživot među pripadnicima sukobljenih rasnih i etničkih grupa. Predstavnici takvih tijela iz više od 30 zemalja nedavno su posjetili mjesto Greensboro u Sjevernoj Karolini, gdje je lokalna Komisija za istinu i pomirenje istraživala događaj koji se zbio prije punih 26 godina. O čemu je riječ čut ćemo u prilogu Larryja Schoolera.

Komisiji za istinu i pomirenje bilo su potrebne gotovo dvije godine da točno utvrdi što se dogodilo u samo dvije minute, tog 3. studenog 1979. godine. Članovi rasističke organizacije Ku Klux Klan ušli su među sudionike prosvjeda nazvanog 'Smrt Klanu' i ubili petoricu sindikalnih aktivista, članovi američke Komunističke radničke partije. Nakon toga je došlo do međusobnog puškaranja. Policije, tvrde svjedoci, nije dugo bilo.

U današnjem Greensborou malo što podsjeća na ovaj tragični događaj. Doduše, na mjestu incidenta na raskršću ulica Everett i Carver –, u dijelu grada gdje većinom žive crnci – postavljen je spomenik s imenima poginulih aktivista. No, grad je ova ubojstva odlučio zaboraviti, o njima se gotovo nikad nije govorilo – kaže Jackie Clapp, koja je 1979. godine imala 12 godina. Prije nešto više od dvije godine osnovana je Komisija za istinu i pomirenje. Iako nije imala nikakav pravni temelj - a članovi su joj bili dobrovoljci koje je jedino zanimao rasni sklad - Komisija je saslušala sudionike incidenta: bivše komunističke aktiviste, bivše članove Ku Klux Klana, stanovnike okolnih zgrada, policajce…

Član Komisije Mukhta Jost kaže da je komisijin rad imao snažan utjecaj na Greensboro. "Pokazali smo da se led može početi otapati; led koji je razdvajao pripadnike dviju zajednica u našem gradu".

Komisija smatra da su za nasilje odgovorni i članovi Ku Klux Klana a i komunistički aktivisti, jer su obje skupine dopustile da užarena retorika eskalira u nešto mnogo gore. Posebno je naglašena krivnja lokalne policije koja na lokaciji nije imala dovoljno članova te nije mogla spriječiti ubojstva. Mukhta Jost kaže da je rad Komisije u Greensborou bio inspiriran radom sličnih tijela u Južnoafričkoj Republici i Peruu. 'Iako je razina nasilja ovdje bila niža, kontekst je sličan – nejednakost između ljudi koja je posljedica kolonijalizma i rasizma, ograničavanja sindikata, slijepi strah od komunizma' – kaže Mukhta Jost.

Južnoafrički svećenik Peter Storey, koji je pomogao Komisiji za istinu i pomirenje iz Greensboroa, kaže da je američko tijelo imalo i neke prednosti. "Ovakva komisija u Južnoj Africi danas posustaje zato jer se njezina aktivnost nije prenijela na lokalnu razinu. Sve je ostalo na nacionalnoj razini, koja je jako važna, međutim nisu se rasvijetlili nasilni događaji iz mnogih manjih mjesta. To je u slučaju Greensboro napravljeno".

Komisija za istinu u pomirenje u Greensborou savjetovala je da bi se preživjeli sudionici incidenta jedni drugima trebali ispričati, te da bi gradske vlasti trebale podići primjereniji spomenik žrtvama. Predlaže se i održavanje okruglih stolova o tragičnom događaju te povećanje minimalne nadnice – što je 1979. godine bila prvotna svrha prosvjeda u Greensborou.

XS
SM
MD
LG