Amerikanci vole zamišljati što bi George Washington, John Adams, Thomas Jefferson ili drugi takozvani 'očevi nacije' imali za reći o suvremenim pitanjima. Današnji političari vole se prikazivati kao ljudi koje vode ideali tih naprednih ljudi iz osamnaestog stoljeća, koji su bili iskazani pri utemeljenju Sjedinjenih Država. Jedan biograf mnogih od američkih najranijih državnika napisao je nedavno knjigu, temeljenu na napisima tih državnika, koja bi trebala odgovoriti "Što bi učinili utemeljitelji nacije" oko nekih pitanja s kojima je američka nacija danas sučeljena.
Inspiraciju za knjigu naslovljenu "Što bi učinili utemeljitelji nacije", njezin je autor Richard Brookhiser, kako kaže, našao u razgovorima sa svojim čitateljima povodom njegovih ranijih djela. "Već deset godina pišem knjige o našim utemeljiteljima nacije i razgovaram sa čitateljima na književnim večerima ili putem radija, gdje odgovaram na pitanja slušatelja. Uvijek se postavi i pitanje što bi Washington ili Hamilton ili Jefferson učinili u vezi s ovim ili onim pitanjem koje je tog časa aktuelno" - objašnjava Richard Brookhiser.
Recimo, pitanja poput: što bi 'očevi utemeljitelji' učinili oko problema imigracije? Brookhiser kaže da ni u osamnaestom stoljeću čelnici nacije nisu bili složni po tom pitanju. Ustvari, kaže on, tijekom izrade nacrta Ustava, dvojica tadašnjih imigranata među čelnicima sukobili su se oko pitanja koliko dugo treba netko, tko je rođen u inozemstvu, živjeti u Sjedinjenim Državama prije nego što se može kandidirati za mjesto u Senatu.
"Dvojica imigranata koji su se sukobili oko tog pitanja bili su James Wilson, koji je došao iz Škotske, i Pierce Butler, koji je došao iz Irske. Wilson je rekao 'postavimo skromne uvjete; ponižavajuće je saznati da ne udovoljavaš uvjetima.' Butler je, pak, rekao: stranci imaju strane poglede i načela, koja mogu biti po nas opasna. Dakle, želimo da tu provedu mnogo vremena, prije nego što se nađu u zakonodavnom položaju'" - pojašnjava poglede tih 'očeva nacije' Richard Brookhiser.
On kaže da neki utemeljitelji nacije – poput Georgea Masona – nisu željeli da imigranti uopće služe u Senatu, bez obzira koliko dugo živjeli u Americi. Na koncu, na ustavnoj je konvenciji odlučeno da je devet godina boravka u Sjedinjenim Državama dovoljan preduvjet za kandidata za senatsko mjesto.
"Bilo je mnogo neslaganja i oko pitanja rata i mira: koje države bi Sjedinjene Države trebale podržavati, u koje bi se ratove trebalo upuštati i slično" - kaže naš sugovornik.
Vrlo je vjerojatno, smatra Richard Brookhiser, da bi se utemeljitelji nacije međusobno sukobili i oko pitanja današnjeg rata u Iraku. Slično kao što danas odmetnute države i islamski teroristi predstavljaju prijetnju Americi, prvi predsjednici Sjedinjenih Država trebali su se nositi s gusarima Magreba, uz obalu sjeverne Afrike. Godinama, gusari Barbarske obale pljačkali su i terorizirali brodove na tom vrlo prometnom morskom putu, tražeći bilo 'novac za zaštitu' ili otkupnine za otete mornare i brodove.
Brookhiser kaže da su utemeljitelji američke nacije imali vrlo različite poglede o strategiji borbe protiv gusara s Barbarske obale: "Predsjednik George Washington s njima je postigao sporazum da ih isplati. Predsjednik John Adams je ratificirao taj sporazum. No, kad je na čelo države došao Thomas Jefferson, on je u Sredozemlje poslao mornaricu da raščisti gusare."
Što se ticalo uloge vjere u mladoj republici, Richard Brookhiser kaže da su dvojica najslavnijih 'očeva utemeljitelja' – Washington i Jefferson – obojica koristili arhitektonske termine kako bi opisali svoje međusobno različite poglede: "Thomas Jefferson je napisao slavno pismo baptističkoj udruzi u Danburyju, u kojemu koristi izraz 'zid razdjele', u smislu da 'treba postojati zid koji odvaja crkvu i državu'. Šest godina prije Jeffersonovog pisma, George Washington je u svom oproštajnom govoru izjavio da 'vjera mora biti potporni stup društva i podrška moralnosti'. Neki ljudi mogu biti moralni i bez religije, ali oni su vrlo mala manjina, a zemlji stvarno treba religija da bi bila moralna."
No, prema Richardu Brookhiseru, sigurno je da bi svi 'očevi nacije' prigrlili današnje elektroničke medije: "Premda oni nisu imali ništa elektroničko u svoje vrijeme, imali su novine. 'Očevi utemeljitelji' smatrali su novine vrlo važnima i mnogo su za njih pisali i objavljivali svoje stavove u člancima, vodili rasprave. Mnogo su polemizirali s novinama, kritizirali ih i, s druge strane, često se našli na meti kritika u novinama. Vjerujem da, ako bi se danas našli ovdje, vrlo bi se zadovoljno smjestili ispred televizora ili kompjutera, pokušali shvatiti ovaj novi svijet i pokušali ovladati ovim novim medijima."
Povjesničar Richard Brookhiser nije jedini koji svoje zanimanje za pitanje "Što bi učinili utemeljitelji nacije" pretapa u knjigu. Upravo na vrijeme za blagdan Dan neovisnosti u prodaji se pojavio novi roman, naslovljen "Tempus Fugit". U njemu se – prema opisu izdavača – pruža 'pogled izbliza na Jeffersonovu genijalnost i licemjerje, na Franklinovu duhovitost i mudrost, te na Washingtonovo poštenje i hrabrost', zamišljajući što bi se dogodilo da se ta tri ikonička lika američke povijesti nađu preneseni vremenskim strojem u 21. stoljeće.
