Televizija postaje tako veliki dio svakodnevnog života da je mnogi roditelji u Sjedinjenim Državama koriste kao dadilje, i to je ono što zabrinjava dječje psihologe. Najnovija istraživanja pokazuju kako gotovo jedna trećina obitelji ima televizore u dječjim sobama, a broj televizijskih programa namijenjenih djeci raste. Prilog Melinde Smith govori o tome koliko bi gledanja televizije djeci trebalo biti dozvoljeno i u kojoj dobi.
Katie Weaver ima pune ruke posla. Četvero djece u kuhinji, dvoje od toga su njezina djeca, svi su ispod šest godina, i žedni u isto vrijeme. Ovakva situacija izludila bi svakoga. Kao i mnogi roditelji koji su sudjelovali u istraživanju Fondacije Kaiser, Katie Weaver priznaje kako ponekad koristi televiziju kako bi umirila djecu kada su preaktivna - i to joj obično uspijeva. Iako postoje određene sumnje da predugo gledanje televizije utječe i na pretilosti kod djece, dugoročne posljedice smještanja vrlo malog djeteta pred televizijski ekran - nisu jasne.
Dječjeg psihologa Stanleya Greenspana brine da neki roditelji ipak, idu, lakšim putem: "U većini ovih obitelji oba roditelja rade, tako da im preostaje vrlo malo vremena da provedu sa svojom djecom. I ako djeca i to malo vremena provedu ispred televizijskog ekrana, to utječe na način na koji se djeca uče obraćati pažnju, rješavati probleme, i najvažnije od svega, utječe na način na koji djeca uče razmišljati i govoriti."
Dvoje djece Katie Weaver – 5-ogodišnji Andrew i 3-ogodišnja Daisy – gledaju televiziju u prosjeku jedan sat dnevno, pet dana u tjednu. Međutim, nedavno istraživanje je pokazalo da i mnogo mlađa djeca, do jedne godine starosti, također gledaju televiziju jedan sat dnevno. Djeca između prve i druge godine života dnevno gledaju televiziju približno sat i pol.
No, psiholog Stanley Greenspan vjeruje kako bebe i djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala televiziju gledati uopće i smatra kako neki roditelji, koji su sudjelovali u istraživanju, zapravo prikrivaju istinu: "U najmanju ruku, podaci koje smo dobili su umanjeni, budući da su roditelji svjesni kako djeca ispod jedne godine starosti ne bi uopće trebala gledati televiziju, tako da su vjerojatno u izjavi anketarima izmijenili stvarno stanje – ako dijete inače gleda televiziju dva sata, roditelj će vjerojatno reći jedan sat…tako da dobivamo minimalnu procjenu."
Pojava televizijskih programa namijenjenih isključivo djeci je u porastu. Međutim, jedan od znanstvenika, koji je proveo istraživanje Fondacije Kaiser, tvrdi kako još uvijek ne postoje dokazi da djeca do dvije godine starosti gledanjem televizije uče išta korisno.
Katie Weaver također tvrdi kako njezina djeca ionako imaju previše energije kako bi predugo sjedila pred tv ekranom.