Amerika je oštro podijeljena oko reforme imigracijskog sustava. Središnje pitanje ove reforme je što učiniti s 11 do 12 milijuna ilegalnih useljenika koji žive i rade u Sjedinjenim Državama. Trebali li amnestijom legalizirati njihov status ili ih pak treba deportirati u zemlju iz koje su došli? Rubrika U žarištu opisuje nekoliko svakodnevnih situacija i događaja koji pokazuju koliko je Amerika podijeljena oko ovog pitanja.
Ovotjedne manifestacije useljenika i njihovih pristaša ukazale su na rastuću snagu latino-američke zajednice. Kako se u studenom održavaju izbori za Kongres, političari pozorno osluškuju što demonstranti žele, jer u Sjedinjenim Državama živi oko 40 milijuna ljudi južno-američkog odnosno većinom meksičkog podrijetla. Aktiviste koji zastupaju interese ilegalnih imigranata posebno je ozlovoljio zakonodavni prijedlog u Zastupničkom domu prema kojem bi ilegalni prelazak preko američke granice postao krivično djelo.
'Mi nismo kriminalci. Mi smo ljudi koji smo ovdje došli da bi našli posao i živjeli kao i svi drugi ljudi' – rekao nam je jedan od prosvjednika u Orlandu na Floridi. Međutim, američka je javnost prilično podijeljena glede moguće amnestije za ilegalne useljenike. Ankete pokazuju da većina Amerikanaca smatra da je kontrola granice i sprečavanje ulaska ilegalnih useljenika glavni prioritet.
Treba reći da se u Sjedinjene Države svake godine legalno useli oko milijun ljudi. Interesi ovih stranaca – koji su poštivali zakon da bi došli u Ameriku – inspiriraju Ala Rodrigueza, umirovljenog časnika američke vojske koji se protivi ilegalnom useljevanju. "Mi smo svjesni važne uloge useljenika, u ekonomiji i povijesti ove velike nacije. Međutim, razlika između nas i njih je u tome da smo mi u Ameriku stigli legalnim putem. Zato, mi aktivistima koji zastupaju ilegalne useljenike poručujemo: vi ne govorite u naše ime" - rekao je Al Rodriguez.
Sjedinjene su Države nacija useljenika. Ovu je činjenicu iznio nedavno i predsjednik George Bush, koji smatra da bi se problem ilegalnog useljavanja trebao riješiti tako da se strancima koji nemaju američke dokumente dodijeli status 'gostujućeg radnika', što bi većinu stavilo na put k eventualnom dobivanju američkog državljanstva. "Vrlo je važno da u ovoj debati ne izgubimo osjećaj za ono što je duh naše nacije, a to je upravo činjenica da u Americi žive ljudi sa svih strana svijeta. Svi oni predstavljaju ujedinjenu naciju. Jasno, to je svojevrstan izazov za sve nas" - izjavio je nedavno predsjednik Bush.
Raspri o nacionalnom identitetu i njegovim simbolima prije nekoliko dana pridonijelo je i pitanje može li se himna Sjedinjenih Država pjevati i na španjolskom jeziku. 'Španjolska verzija' američke himne – objavljena prije desetak dana – sadrži i promijenjeni tekst, u kojem se navodi da 'smo svi jednaki', da smo 'svi braća'.
U odgovoru na novinarsko pitanje, predsjednik Bush je izjavio da se protivi tome da se himna Sjedinjenih država izvodi na španjolskom jeziku: "Mislim da se himna treba pjevati na engleskom jeziku. Ljudi koji žele postati državljani naše zemlje trebali bi naučiti engleski."
S tim se ne slažu svi. Leo Chavez, profesor antroplogije na Sveučilištu Kalifornije u Davisu kaže da verzija himne na španjolskom jeziku odaje počast svim imigrantima: "Bez obzira na kojem jeziku himnu otpjevali, riječ je o poruci svih useljenika koja glasi – 'i mi ovdje živimo, želimo pridonijeti Americi, mi nismo kriminalci.'"
No, velika većina Amerikanaca – među njima i mnogi građani latino-američkog podrijetla – smatra da se himna 'Star Spangled Banner' mora pjevati na engleskom. Jedan od njih je i Albert Barrios iz Los Angelesa, koji je za Glas Amerike nedavno izjavio: "Ja sam i latino i Amerikanac. Himna se mora otpjevati na engleskom jeziku, kako bi svima bilo jasno da smo svi mi Amerikanci."
Producent Adam Kidron – Britanac koji je snimio 'španjolsku' verziju američke himne – izjavio je da je to učinio kako bi 'pomogao velikom broju useljenika koji ne govore engleski jezik da razumiju slobodarske ideale koje ova skladba iskazuje'.
Jedan od najutjecajnijih branitelja prava ilegalnih useljenika je katolička crkva. 'Za crkvu, nitko nije ilegalan. Svi smo mi božji sinovi i kćeri' – izjavio je nedavno u Herndonu, u saveznoj državi Virginija, svećenik Ricahrd Mullins, u čijoj su se crkvi počele odnedavno održavati i mise na španjolskom jeziku.
Herndon, gradić u blizini Washingtona, nedavno je bio žarište pozornosti cijele nacije jer su lokalne vlasti izgradile objekt za ilegalne useljenike u kojem bi ti sezonski radnici mogli čekati na predstavnike građevinskih firmi, koji ih upošljavaju na dnevnoj bazi. Do sada su se ilegalci okupljali na ulici, što je dovodilo i do prepirki s protivnicima ilegalnog useljavanja. Građani Herndona - od kojih se većina protivila gradnji ovog objekta tvrdeći da on predstavlja svojevrsnu 'legalizaciju' ilegalnih useljenika - su na nedavnim lokalnim izborima glasali protiv političara koji su se zalagali za gradnju ovog objekta.
Katoličku crkvu u Sjedinjenim Državama ne muče ovakve dileme. Ona tradicionalno pomaže useljenicima, bez obzira na njihov status. Pomaže im da pronađu posao, nauče jezik i daje im pravnu pomoć. Međutim, ako Zastupnički dom usvoji oštrije zakone o useljavanju, pomaganje ilegalnim useljenicima moglo bi postati kazneno djelo.
Kongresmen Tom Tancredo, jedan od glavnih pristaša oštrijih propisa, napominje međutim da davanje humanitarne pomoći nikad neće biti kriminalizirano, te se katolička crkva nema čega plašiti: "Nitko neće biti kažnjen za davanje sendviča čovjeku koji čeka u redu na hranu. Takve se stvari neće istraživati, a niti kažnjavati."
Kongresmen Tancredo kaže da će zakon – ako se izglasa – kažnjavati samo aktivno pomaganje ilegalnim useljenicima pri prelasku granice ili pri skrivanju pred policijom.
Međutim, katolička crkva prijedlog reforme shvaća drugačije i tvrdi da bi ona kriminalizirala njezine humanitarne programe. Svećenik Jose Hoyos kaže da svećenici neće odustati od pomaganja ilegalnim useljenicima te da su spremni otići u zatvor: "Svećenici to čine već dvije tisuće godina. Zakon neće promijeniti način na koji mi obavljamo dobrotvorne djelatnosti."
No, republikanac Tom Tancredo upozorava da većina njegovih stranačkih kolega ne podržava amnestiju za ilegalne useljenike. Protivnici ilegalnog useljavanja upozoravaju da će političari koji po tom pitanju imaju ležerniji stav – izgubiti na kongresnim izborima u studenom. Međutim, za amnestiju se zalaže i dobar dio industrijskog sektora i poslovne zajednice općenito – što je tradicionalna baza republikanaca. Za liberalniji stav prema ilegalnom useljavanju pogotovo se zalažu industrijske grane koje ovise o radu useljenika, primjerice hotelijerstvo i građevinski sektor.
Demokratska je stranka također podvojena. Ona tradicionalno zastupa latino-američku zajednicu, međutim, na srcu su joj i interesi sindikata, koji tvrde da ilegalni useljenici svojim razmjerno jeftinim radom snižavaju plaće američkih uposlenika.
Robert Barsky, stručnjak za imigracijsku politiku koji predaje na sveučilištu Vanderbilt, o dilemama republikanaca i demokrata kaže: "Obje su stranke sučeljene s vrlo teškom dilemom, jer bilo što da učine - netko će biti protiv. Razlika je samo o tome što jedna grupa protivnika ima pravo glasa, a druga nema."
Analitičari prognoziraju da će oštriji prijedlog reforme imigracijskog sustava, o kojem raspravlja Zastupnički dom, biti na kraju ublažen u Senatu Sjedinjenih Država. Zakonodavni prijedlog postaje zakon nakon što se o njemu suglase oba doma Kongresa a potpiše ga predsjednik države.
