Rezultati nekoliko anketa provedenih u Sjedinjenim Drzavama pokazuju da vecina Amerikanaca vjeruje u Boga, ali tek mali dio njih ide redovito u crkvu, malo ih je, za tjednih sluzbi, u crkvenim klupama. U prilogu Adama Phillipsa cut cemo kako se snalaze i sto cine neke od glavnih krscanskih kongregacija ne bi li, u crkvu, privukle veci broj vjernika, narocito onih mladjih....
Nedjelja, devet ujutro, u metodistickoj crkvi Grace, masivnom zdanju od kamena nedaleko Glavne ulice Saint Johnsburyja, gradica u Vermontu. Tradicionalni, mahom sjedokosi zbor, odrzava probu pred sluzbu koja pocinje u deset.
Joan Beatty u zboru pjeva 60 od svojih 69 godina. "I to obozavam. Gospod mi je darovao glas i ja cu njime vracati dokle god mi on to dopusti. Neke od pjesama su tako lijepe..." - kaže naša sugovornica.
Danas, crkva Grace United Methodist Church, u Saint Johnsburyju, ima oko 200 redovitih clanova, a to je povecanje od 25% u samo deset godina. Kao sto je to bio slucaj i s mnogim drugim crkvama, u mnogim drugim dijelovima zemlje, tako je i broj njenih clanova tada bio u opadanju. Razloga takvom trendu bilo je puno, ukljucujuci i ocito pomanjkanje interesa kod mladih ljudi, za sluzbu bozju u stilu njihovih roditelja. Bila je vise uz tradiciju vezana nego sto je to mnogima odgovaralo.
Sada, zajedno s tradicionalnim zborom, probu, pred sluzbu ovog jutra, odrzava i zbor mladih, i njegova je uloga sada u sluzbi kljucna. "Uz orgulje sada se mogu cuti i elektricna gitara i bubnjevi" - kaže Pastor John Marshall, najmladji u 150 godina postojanja ove crkve, koji je i inicirao takozvanu “mijesanu” sluzbu. "Tako su svi zajedno, na okupu. Bili dvije ili 102 godine stari. Ovo je mali grad, mala zajednica, mislim da ljudi tako i vole, da im to odgovara. Nasa je misija da svakome pruzimo mogucnost da se moli, da dozivi i osjeti bozju milost, zato i koristimo jedan zabavniji, neformalni nacin" - kaže gospodin Marshall.
Osamnaestogodisnji Jamie, koji pjeva i svira na gitari, kaze da mu se svidja taj pristup koji tinejdzersku kulturu unosi u njegov duhovni zivot: "Ako pogledate, od biblijskih vremena do danas, ljudi se Bogu mole na razne nacine, onako kako mogu, onako kako je moguce."
Iskusenja i prijetnja pakla bile su, u proslosti, redovite teme u propovjedima. To je mnoge odvracalo od crkve. Pastor John Marshall daje svojim propovjedima jedan drugi ton. "Nastojim sto vjernije slijediti i pridrzavati se bliblijskog teksta i evandjelja, ako je rijec o grijehu, ja i govorim o njemu. Ali ne upirem prstom, optuzujuci, nego kazem – svi dijelimo istu sudbinu" objašnjava ovaj pastor.
U crkvi Grace ima puno vise svjetovnoga nego nekada. Pearly Wright redovito dolazi vec 40 godina. Narocito voli onaj dio nedjeljne mise u kojoj pripadnici pastve daju glasne zahvale. "To mogu biti rijeci zahvale zato sto je povrtnjak tako lijepo uspio, ili za lijepo vrijeme, za zarke jesenske boje, za male stvari, za bilo sto" - objašnjava Pearly Wright.
Hoce li takvi ustupci mainstream kulturi rezultirati vecom duhovnoscu ili ce pridonijeti vecoj sekularizaciji bozje sluzbe, to je tema raspre koja se vodi i u ovoj crkvi u Saint Johnsburyju, u Vermontu, i u mnogim drugim crkvama diljem Amerike. Pastor metodisticke crkve Grace, John Marshall, kaze – odgovor je u Bozjim rukama.