U Washingtonu je tijekom protekla dva dana bio održan prvi summit o ptičjoj gripi. Cilj tog skupa stručnjaka iz čitavog svijeta bio je osvijetliti napore u prevenciji i obrani od širenja ptičje gripe, kao i razmjena iskustava u pripremama za gospodarske i društvene posljedice eventualne pandemije te bolesti.
Uz prisutnost Davida Nabarra, koordinatora Ujedinjenih naroda za ptičju gripu i Koosa van der Veldena, predsjedatelja Europskog programa praćenja gripe, posebno težište izlaganja i rasprava stavljeno je na načine poboljšavanja komunikacija, koordinacije i suradnje diljem svijeta u borbi protiv ove bolesti.
Jedan od moderatora rasprave bio je i dr. Vladimir Savić, predsjednik Centra za peradarstvo Veterinarskog instituta u Zagrebu. Za Glas Amerike, s njim je razgovarala Andrea Walsh, koja ga je prvo upitala kakvo je trenutno stanje s ptičjom gripom u Hrvatskoj.
VS: Što se tiče ptičje gripe, imamo slučajeve u divljih ptica, koje smo nedavno otkrili, što je otprilike ista situacija kakva je bila u listopadu prošle godine. Međutim, za sada, vrlo brzom dijagnostikom i vrlo brzim mjerama na područjima na kojima su nađene zaražene ptice, spriječavamo širenje bolesti na domaću perad, što je i najvažnije. Gdje će se pojaviti kod divljih ptica, to je vrlo teško predvidjeti i nemoguće kontrolirati. (…) Dok god nema bolesti kod domaće peradi, težište borbe treba usmjeriti da se spriječi prijenos virusa s divljih ptica na domaću perad. A, ako, jednog dana, taj virus prijeđe slučajno na domaću perad, onda ćemo se morati boriti protiv širenja bolesti s peradi na perad.
GA: Kakve se sad poduzimaju mjere prevencije?
VS: Na snazi je zabrana držanja peradi na otvorenom, - dakle, da se na taj način onemogući kontakt s divljim pticama i eventualno zaražavanje -, i pojačane su mjere predostrožnosti, odnosno biosigurnosti, higijene na farmama i drugim uzgojima peradi. (…) Na tipskim farmama, na farmama koje industrijski proizvode perad to je relativno jednostavno provesti budući da je to standardni način proizvodnje i inače. Međutim, malo teže je u malim uzgojima, dvorišne peradi, gdje zapravo ne postoje uvjeti koji mogu trenutačno osigurati držanje peradi na takav način da se spriječi kontakt s divljim pticama.
GA: Postoji li koordinacija sa susjednim zemljama u prevenciji i obrani od ptičje gripe?
VS: Na žalost, dosadašnja suradnja se zapravo svodi na one službene kanale, gdje se susjedne zemlje izvješćuju o pojavi ptičje gripe u nekom području. Međutim, s obzirom da smo susjedne zemlje, da divlje ptice ne poznaju granice, da mogu vrlo brzo preletjeti iz jedne zemlje u drugu, smatram da bi zemlje u regiji trebale usko surađivati ne samo ovim službenim kanalima, nego i na druge načine: potrebno je razmjenjivati informacije i o lokaciji gdje se bolest pojavila, i o tipu virusa, usporediti međusobno viruse kako bismo dobili bolji uvid u načine i puteve širenja, a samim boljim uvidom i s više znanja moći ćemo se lakše i oduprijeti ovoj bolesti.
GA: Dobivate li ikakvu namjensku pomoć iz inozemstva?
VS: Do sada, koliko je meni poznato, radilo se samo o tehničkoj pomoći nakon pojave ptičje gripe u listopadu prošle godine od Nizozemaca. To je bila, da tako kažem, jednokratna tehnička pomoć u podršci u dijagnostici ove bolesti. Mimo toga, koliko je meni poznato, nismo dobivali namjenska sredstva iz drugih zemalja.
GA: Očituje li se na hrvatsko peradarstvo panika koja je u Europskoj uniji izazvala ogromne štete peradarskom uzgoju?
VS: Mislim da nema europske zemlje koja nije pogođena ptičjom gripom na posredan način. Naime, zbog straha od te bolesti, ljudi manje konzumiraju meso i jaja peradi, - što je zapravo neopravdano -, i na taj način negativno djeluju na našu peradarsku proizvodnju. Na sreću, kod nas to nije poprimilo tako dramatične razmjere poput, primjerice, u Italiji ili Francuskoj. I na ovom skupu je rečeno da izravne štete od ovakvih bolesti predstavljaju svega 1 do 2 posto sveukupnih šteta koje nastaju kao posljedice straha ljudi zbog pojave bolesti prije negoli se ona uopće i pojavila.
GA: Razmišlja li se o mogućnosti zaštite peradi cijepljenjem?
VS: Cijepljenje peradi protiv ptičje gripe ne bi bila novost; ono se provodilo i ranije, kod drugih tipova virusa koji nisu bili opasni za ljudsko zdravlje. I u ovoj situaciji, s tipom virusa H5N1, razmatra se cijepljenje kako bi se perad zaštitila. Međutim, trebamo znati da je cijepljenje zapravo dvosjekli mač, ono ima svoje lice i svoje naličje: kolikogod cijepljenje može umanjiti mogućnost infekcije, treba znati da cijepljena perad može biti zaražena, a ne pokazivati nikakve simptome. Na takav način dobivamo prikrivene kliconoše, koji mogu biti izvor zaraze za druga jata, a i za ljude koji rade s takvim životinjama. U slučaju da se počne primjenjivati cijepljenje peradi, ta perad se mora rigorozno i redovito kontrolirati da li je možda, unatoč cijepljenju, inficirana i u sebi nosi virus.
GA: Kakve konkretne koristi odnosite sa sobom nakon ovog skupa?
VS: Sagledao sam ovaj problem na još jedan drugi način koji se kod nas još nije tako sagledao. Mi smo ga do sada uglavnom sagledavali sa znanstvene i stručne strane, dok sam ovdje vidio da se Amerikanci boje jedne nove katastrofe – nakon 11. rujna 2001. i uragana Katrina, oni se boje da ne bi ptičja gripa postala pandemija. Ovdje sam vidio način na koji se oni pripremaju; na skupu ne sudjeluju samo znanstvenici, nego su tu i predstavnici vojske i policije, odvjetnici, osiguravajuća društva … dakle, postoji cjelokupni pogled na problem eventualne pandemije.
GA: Postoji li i u Hrvatskoj takvo gledanje na potrebu da se čitavo društvo pripremi na eventualnu pandemiju?
VS: Sigurno, kod nas nisu se samo veterinari time bavili: nacionalno Povjerenstvo za praćenje ptičje gripe obuhvaća i veterinare, i liječnike, i ornitologe, te predstavnike Uprave za lovstvo. Međutim, kod nas to je do sad ostalo više na stručnoj razini, manje na jednoj razini kakvu vidim ovdje u Americi, gdje, zapravo, kad se na kraju podvuče crta, pitanje je ipak u novcu i koliki će biti financijski gubici ukoliko se ptičja gripa i tu pojavi.
GA: Kako bi Hrvatska financijski izdržala eventualnu pandemiju ptičje gripe?
VS: Pa, mislim da bi bilo vrlo teško. Mislim da, ukoliko ovaj virus prijeđe na perad – dakle, ne mora ni postati pandemija -, ukoliko se zarazi perad u Hrvatskoj, imat ćemo značajnih gubitaka koji će daleko nadmašiti ona sredstva koja sada treba uložiti na dijagnostici i brzoj prevenciji.
Dodajmo, na kraju, da su se sudionici summita o ptičjoj gripi u Washingtonu u pauzi za ručak okrijepili - potpuno prigodno! - piletinom.